Stoga sam se ove godine, u velikoj mjeri potaknut upravo lošim rezultatima na studentskoj anketi prošle godine, potrudio značajno više i rezultati nisu izostali .

A na početku moram najprije reći da teško da će se ikad više ponoviti Objektno oblikovanje kao što je bilo te prve godine – naime, tada sam imao samo 50ak studenata u grupi i usprkos tome što je to bila prva godina držanja predmeta, što znači da je predmet takoreći nastajao paralelno s držanjem predavanja, to je ipak bilo nešto sasvim drugo u odnosu na situaciju ove godine (a i prethodne dvije) kad predavanja držim u velikoj dvorani sa stotinjak studenata na predmetu.

Ali, jamrati nema smisla, i uostalom to ja ionako sve krivo kužim jer nastava je na FERu sasvim nebitna i samo budale tome poklanjaju ikakvu pažnju, a pravi jebači se bave “znanstvenim istraživanjima” i “produkcijom CC radova” dok nastavu rješavaju tako što se kvalitetom svojih predavanja pobrinu da im predmet upisuje uvrh glave 10 studenata! .

No, dosta priče za uvod, ajmo mi na posao pa evo za početak najprije tablica sa sumarnim rezultatima ankete:

Ocjene su, naravno od 1-5 i uzimajući u obzir činjenicu da je anketu popunilo 64 od 105 studenata, mogu reći da uopće nisu loše . Mislim, znao sam ja i bolje, ali s obzirom na situaciju i to koliko obaveza imam na svom “pravom” poslu, ovo je prva liga. Značenje prosječne ocjene pretpostavljam da ne treba pojašnjavati, a ova dodatna dva stupca znače sljedeće:

Razlika 1 = razlika u odnosu na ocjene koje su studenti iz te grupe dodijelili na drugim predmetima

Razlika 2 = razlika prosječne ocjene predmeta i prosječne ocjene svih ostalih predmeta iz odabranog pitanja

Iz ocjena se može vidjeti da sam malo kiksao sa raznoraznim “upoznavanjima” (i to ću sebi svakako notirati da popravim dogodine), ali ako ćemo pravo … to je ipak manje važno od ovih zadnjih 5 pitanja gdje sam ocjenama studenata prizadovoljan (ok, ovo 7. je moglo bolje, ali …). A iako sam za ova “personal quality” pitanja dobio najbolje ocjene, meni je ipak najdraža ova petica (preciznije 4,583) za ocjenu zainteresiranosti studenata za ovaj kolegij. Jer, ako nema interesa kod studenata, džaba vrhunskog predavača .

Pored numeričkih ocjena, studenti su imali mogućnost i ostavljanja komentara i tu mogućnost je iskoristilo njih točno 30. Komentare u cijelosti prenosim na kraju posta, a sad samo osvrt na neke od primjedbi I kritika izrečenih u njima.

Pa tako u prvom komentaru odmah zahtjev za “dodatnim predavanjem prije ispita na kojem bi se malo vježbali zadaci objektnog oblikovanja”. S čime se mogu apsolutno slažem da je odlična ideja i ideja koju sam okvirno i planirao realizirati prije samog međuispita, ali … uvijek je to isti problem nedostatka vremena! Pogotovo sad, kad sam na predmetu ostao posve sam (da, da, nemam više ni službenog asistenta!!! – a što znači da sam primjerice prekjučer potrošio dobrih sat vremena na rudarenje oko unosa svih tih bodova s međuispita najprije u Excel pa onda u Ferko!). No, u principu je ideja ne samo dobra, nego bih čak rekao da je njeno provođenje i nužno kako bi se studentima maksimalno kvalitetno prezentirali principi objektnog dizajna … tako da ćemo je u ovom drugom ciklusu predavanja svakako probati realizirati.

Zatim ide žalopojka da je “preteška zadaća za nekog ko nema iskustva u objektnom programiranju” – što vjerojatno i jest istina, ali to je otprilike kao da se studenti na matematici, kad im dođe na red učenje integrala žale da im je to teško zato jer ne znaju derivacije . Jest, teško je … ali ne mogu ja ispraviti sve krive Drine na ovom fakultetu a o činjenici da je naprosto nevjerojatno da se objektno programiranje na FERu nigdje konkretno ne uči sam pisao mnogo puta i tu u stvari nemam baš što puno dodati. Kad studenti nisu u stanju napraviti pritisak da se po tom pitanju konačno nešto više popravi … ja tu ništa ne mogu.

E zatim je uslijedio jedan duuuugački komentar u kojem se najprije kritizira izgradnja Kalkulatora kao tema prve domaće zadaće zato je to nema veze s objektnim oblikovanjem”. Što je u principu istina jer se Kalkulator sastoji od jedne klase i tu stvarno nema nekog dizajna – ali kao što sam rekao i na predavanjima, ta domaća zadaća je tu više da se provjeri koliko dobro općenito studenti stoje s programiranjem i objektnim programiranjem. I to tako naprosto treba prihvatiti, a biti će i više nego dovoljno prilika za provjeru znanja objektnog oblikovanja .

Što se tiče kritika da je dva i po sata bilo premalo vremena za riješiti ispit – s time se ne bih složio, pogotovo zato što je ove godine iz ispita izbačeno pisanje bliceva … a osim toga efikasnost i brzina razmišljanja nisu uopće nebitne karakteristike developera (kao što dotični student u svom komentaru pokušava insinuirati).

Da bi se mogao koncentrirati u potpunosti na samo jedan programski jezik (npr. C#) a potpuno iz priče izbaciti C++ i Javu … moglo bi se, ali ja mislim da je ovako sasvim u redu .

No, prijedlog, odnosno ideju da se početna 4 predavanja, gdje se na dva uče osnovne objektnog programiranja/paradigme, a na druga dva osnovni principi objektnog dizajna radikalno sažme … pa tako kolega piše “ne vidim problem objasniti koncepte OO programiranja u 3 sata! (wtf!!!???) … je posve promašen i netočan. Jer, da predmet upisuje 30 do max. 50 studenata koji su već na ti s OO paradigmom, o tome bi se dalo i pričati. No, u ovakvoj situaciji, s preko 100 studenata na predmetu, izbacivati relativno detaljan uvod u OO paradigmu i osnovne principe OO dizajna bi rezultiralo posvemašnjom konfuzijom kod studenata i iako mi taj “elitistički” pristup nije stran, i nekad mi dođe silna želja da predmet baš tako organiziram … mislim da je u velikoj shemi stvari ovako ipak najbolje.

Što se tiče zamjerke o “previše teorije a premalo zadataka na predavanjima dok je na ispitu obrnuto” … to je slična zamjerka kao i u prvom komentaru i iako se ne mogu složiti da je teorije “na predavanjima previše”, da bi bilo dobro riješiti pokoji zadatak više je istina.

Zatim kolega primjećuje da se više slajdovi za predavanje ne objavljuju prije samih predavanja ali nekako sam zaključio da studenti puno bolje prate predavanja ukoliko im se slajdovi ne daju unaprijed . A i meni je zgodnije jer mogu preinake ubacivati takoreći sve do samog predavanja.

Onda sam dobio  i jednu vrlo zanimljivu zamjerku da “na predavanjima imam nepravedno ocjenjivanje zalaganja jer vlada “zakon jačeg”, odnosno tko prvi vikne odgovor dobije plus” – ali …. kako bi to moglo drugačije .

I za kraj još jedna poprilično kritičan komentar koji kritizira moje slajdove da su “jako loš materijal za učenje”, da je “1. domaća zadaća jako loše zamišljenja” te da mu (ili možda joj ) “nije jasno zašto je promjenjen način bodovanja bliceva”.

E sad … što se tiče slajdova, ja uopće ne bih rekao da su toliko loši (a s obzirom da sam u nekim komentarima na slajdove dobio i pohvale očito je da ima i onih koji misle drugačije) a isto tako bih rekao da oni nisu primarni materijal za učenje! ostalom, zato i jesam dao opsežnu literaturu na početku predavanja .

Što se tiče domaže zadaće, to sam već gore iskomentirao i nema potrebe za ponavljanjem.

A pitanje bliceva jest ispalo malo nezgodno, to moram priznati. Naime, prošlih godina bih održao dva blica u semestru i to zajedno s međuispitom i završnim ispitom, a ove godine sam to reorganizirao na način da ćemo tijekom semestra na predavanjima pisati 5 bliceva koji će nositi ukupno 10 bodova. E sad, onima koji ne vole dolaziti na predavanja se takav način organizacije vjerojatno ne sviđa, ali meni se čini da je puno bolji nego prije! Jedina je moja greška što nisam odmah na početku semestra to dovoljno jasno iskomunicirao pa je možda došlo do određenih nesporazuma. No, s obzirom da se vrlo brzo razjasnilo kako će to biti organizirano, ne bih rekao da se itko može žaliti “da nije znao” i da sad ne može nadoknaditi te bodove.

I u završnom komentaru se kolega žali na to da je dati 15% bodova na predavanjima (2% čisti dolazak, 3% aktivnost i 10% blicevi) malo previše, s čime bih se ja izrazito NE-složio i rekao da mislim da je to baš taman .

Sve u svemu, moram reći da sam vrlo zadovoljan kako OO ide ove akademske godine i ukoliko nešto radikalno ne kiksam do kraja, to bi moglo ispasti prilično dobro.

A sad, za kraj evo i svih  komentara studenata:

Odličan kolegij, bilo bi još bolje kada bi se uvelo po jedno predavanje prije svakog međuispita na kojem bi se zajedno s nastavnikom rješavali zadaci vezani uz koncepte objektnog oblikovanja (npr. 5-10 manjih zadataka da se stekne uvid u probleme OO).

Super predavanja, ali preteška zadaća za nekoga tko nema iskustva u objektnom programiranju.

Jako zanimljiva predavanja, sviđa mi se što nastavnik često navodi primjere iz stvarnog života.

Nastavnik se poprilično trudi što bolje organizirati predmet i sve na vrijeme ispravljati bliceve i domaće zadaće. Sve pohvale za takav pristup.

Jako dobar način izlaganja.

Predmet je odlično organiziran, pored teorijskog dijela radi se mnogo praktičnih stvari i nastoji se primijeniti naučena teorija. Profesor odlično poznaje gradivo i dodatno daje primjere iz stvarnog života.

Smatram da je domaća zadaća bila promašena. Rađenje jednog kalkulatora zbilja ne koristi nešto objeknu paradigmu. Puno korisnije bi bilo da je domaća zadaća bila priprema za međuispit. Primjerice, da smo dobili neke primjere, koje bismo morali proučiti i napisati UC-ove + nacrtati dijagrame.

Komentirao bih današnji ispit. Sama pitanja nisu teška i "kreativan" dio ispita (neteoretski dio) mi se svidio, no stvarno je bilo malo vremena. Ovaj predmet nije primjerice ispit iz matematike gdje postoji točno određena šablona rješavanja i gdje ima točno i netočno rješenje, te ili znaš ili ne znaš.Ja sam sve s ispita znao, no nažalost zadnje pitanje koje nosi 20% bodova nisam ni stigao početi rješavati. Jako je frustrirajuće kad se ne možeš opustiti i razmisliti u miru o problemu, jer znaš da ti vrijeme ističe. Kao developeru tako i tako neće mi netko staviti štopericu nad glavu i reći: "Riješi problem u 15 minuta".

Smatram da bi ispit trebao biti koncipiran tako da se računa da ostane lufta, a ne da bude ovako na knap. Ovo nije nešto na zaokruživanje. Pola sata više zbilja ne bi škodilo. Kome bi 3 sata bilo previše, može slobodno otići ranije.

Savjetovao bih Vam da odaberete jedan jedini programski jezik i da se samo njega držite na slajdovima. Primjerice, ili Java ili C#, a ne malo C#-a pa malo C++-a. C++ zbilja ima neke ružne konstrukte primjerice: mojaMetoda() = 0; Ista stvar puno ljepše i JASNIJE izgleda s "abstract void mojaMetoda();".

Ako već polazite od pretpostavke da treba učiti OO paradigmu od nule (smatram da ima razloga zbog nepostojanja OOP-a na fakultetu), onda je logično učiti ljude u nečemu što i izgleda "normalno" i prirodno. Zbilja nije potrebno zbunjivati ljude s još jednim programskim jezikom za kojeg i sami kažete da se pišu knjige zbog "finesa". Sve one finese oko C++-a mogli ste komotno izbaciti. Jedan kod napisan u OO paradigmi izgleda puno ljepše u Javi ili C#-u, nego u ovom starom mastodontu.

Moguće da se varam, no smatram da se zbilja dobar dio teorije mogao skratiti i ubaciti nešto drugo i "konkretno". Problem kod predavanja teorije iz ovako nečega jest što sve pada u vodu ako se odmah konkretno ne iskoristi na nečem. Smatram da su se primjerice 4 tjedna predavanja (2 za OOP – 02 i 03, te 2 za principe OO dizajna – 04 i 05) komotno mogla komprimirati u 2 tjedna predavanja – jedno za OOP i jedno za principe. Da su se sve finese oko C++-a izbacile, ne vidim problem objasniti koncepte OO programiranja u 3 sata. To se tako i tako ne može naučiti dobro tako da dugo pričate o tome, već da čovjek jednostavno sjedne za kompjutor nakon što je čuo koncepte i nešto koda ukuca. Druge nema.

Bolo bi dobro da ima više praktičnih primjera objektnog dizajna pa onda komentiranje dobrih/loših karakteristika istog

Vrlo bitan predmet koji je žalosno da nije obavezan i da se ne predaje na ranijim godinama. Predavanja su zanimljiva i poučna, materijali su čitki i jasni, zadaće su za sada odgovarajuće. Bilo bi dobro kada bi imali više materijala za vježbu. Sve u svemu 5+

Objektno oblikovanje je jedini od 6 predmeta sa kojeg nisam nijednom izostao sa predavanja do sada jer su predavanja uvjerljivo najzanimljivija i najjasnija. Do sada nemam zamjerki na predmet, slideovi su jezgroviti i razumljivi, blicevi na predavanjima razumne težine kao i međuispit. Nadam se samo da ocjenjivanje međuispita neće biti prestrogo s obzirom na skromno iskustvo u području objektnog dizajna kod većine kolega.

Na predavanju se previše pažnje posvetilo teoriji, premalo primjerima, onda na ispitu dođu samo 2 teoretska pitanja i hrpa zadataka. Bilo bi super kad bi se prije završnog naglasilo koliki će biti omjer teorije i problemskih zadataka

Kolegij mi se izrazito sviđa. Predavanja prof. Vanjaka su odlična i sa puno referenci na probleme iz stvarnog svijeta iz kojih je očito profesorovo poznavanje materije na teoretskoj i praktičnoj razini. Prof. potiče komunikaciju sa studentima dajući dodatne bodove za postavljena pitanja, i iako nisam jedan od sretnika koji su dobili bodove, mogu reći da taj način veoma dobro funkcionira jer dodatno zainteresira studente za predavanja, a i dosta zanimljivih stvari se sazna.

Mala primjedba na MI, naime mislim da je bilo dovoljno vremena da se rijesi sve, samo je po meni ipak bilo malo puno zadataka. Poslije ispita sam imao osjećaj kao da sam trčao mentalni maraton. Možda staviti manje, ali zato kompleksnijih zadataka, jer u 2 i pol sata tesko se prebacivati između 4-5 različitih domena (bar meni), pogotovo uzeci u obzir da je nekim studentima prvi put da rade ovakve stvari. Težina pojedinačnih zadataka je bila korektna.

Ponovit cu ono sto sam napisao u email-u:

"Međutim, za kolegij za koji vrijedi da su ispiti koncipirani tako da nam je potrebna jedna određena doza iskustva/intuicije kod pristupa problemu kako bi ga ispravno raspetljali povlaci cinjenicu da mi, studenti, to iskustvo moramo steci na neki nacin.

Jedan od njih je rjesavanje ostalih zadataka te problematike, te ucenje na vlastitim pogreskama. I tu dolazi problem. Ako imamo primjere zadataka, mi se mozemo domisliti nekom nasem rjesenju, medjutim, bez strucnog oka sokolova, mi ne mozemo biti 100% sigurni da je zadatak rijesen na odgovarajuci nacin, cime izostaje komponenta ucenja na pogreskama buduci da o istima nemamo nikakvu informaciju."

Sve ostalo, ODLICNO!

Odličan predmet, odličan nastavnik

Predobar predmet, sve je zakon.

Predavanja su interesantna i potkrijepljena primjerima iz stvarnog života. Blicevi su solidni i zahtjevaju osnovno znanje sakupljeno s prošlog sata/predavanja. Ispit je bio na razini i bilo je dosta vremena, ali kao da sam orao 4 sata.

Za ovaj predmet mi nedostaje predmet Oblikovni obrasci, da sam ranije znao da bi bilo dobro odslušati… Najzanimljivija predavanja od svih predmeta do sada.

Jedan od najboljih kolegija na PIIS-u.

Po ocjenama koje sam dao vidi se da je profesor i kolegij odličan, od zadataka za vježbu, ocjenjivanja zadaća, upoznavanja sa literaturom, predavanja…

Dvije stvari bi ipak promijenio:

1. U zadnje vrijeme su prikaznice (slajdovi) počeli kasniti za predavanjima (trebali bi biti objavljeni barem 24h prije).

2. Ispitivanje na predavanju za + bi trebalo biti ravnopravnije. Za sad vlada "zakon jačeg" tko prvi vikne odgovor, taj dobije +. Alternativa bi bila, da svatko uzme papir i napiše odgovor pa prof. kasnije pogleda. Znam da bi to možda bio dodatni napor profesoru, ali bi svi imali mogućnost dobiti taj +.

Prof. Vanjak je veoma zabavan na predavanjima.

Svidjelo mi se automatsko ocjenjivanje domace, odnosno poticanje izvršavanja testova prilikom izrade rješenja.

Od srca vam hvala što niste koristili prijevod većine termina vezanih za struku na hrvatski i što ste stavili razumno trajanje pisanja ispita.

Sviđa mi se to što ćemo gradivo obrađivati radom na konkretnom primjeru

predavanja nemaju previse veze s ispitima, na predavanjima treba biti malo vise primjera oblikovanja, malo manje teorije

Jedino sto fali predmetu jest zadaci za pripremu za medjuispit. Problem je slabe korelacije ispita i materijala, u smislu da je na slide-ovima manje-vise samo teorija, dok je ispit najvecim dijelom orijentiran na zadatke. Dakle smatram da bi ili trebalo smanjiti udjel zadataka, tj povecati udjel teorijskih pitanaj na ispitu, ili pak (vjerojatno bolje) dodati primjere zadataka u slide-ove. Inace veliki pohvali za predmet sto se svega ostalog tice

Mislim da bi trebalo na predavanjima organizirati više kolektivnog rješavanja problemskih zadataka, poput 7. predavanja i razrade case studyia.

I da 1.MI je bio khhhm :/

Komentar profesora na domaću zadaću odlična je ideja, premda traži dodatni angažman s njegove strane, vrlo je korisan!

Profesorov ležeran stil predavanja je vrlo ugodno iskustvo, uvidi u profesionalni život developera su nešto što dosad nismo imali previše prilika dobiti a jako su zanimljivi. Zamjerka je slaba dostupnost materijala tj preporučene literature, bilo bi odlično kad bi fakultetska knjižnica nabavila primjerak-dva Martinove knjige. Također, dosad preporučeni članci kao required reading su odlični, bilo bi dobro kad bi ih bilo i više! Bilo bi korisno ako bi uz dio o Oblikovnim obrascima bila navedena i preporučena literatura na tu temu (recimo knjiga za koju profesor smatra da je najkvalitetnija od ponude iz tog područja)

Slajdovi su jako loš materijal za ucenje. Nisu niti malo strukturirani, nema podnaslova kategorija zbog cega je jako tesko pronaci nesto sto nas zanima sa predavanja. Osim lose strukture definicije su napisane za ljude iz osnovne skole sto je loše, u definiciji ne treba biti djecijih nabrajanja pridjeva(kao "..puno, puno, puno oblikovanja.."). Ipak su studenti koji su upisali ovaj predmet zavrsili preddiplomski studij te mogu razumjeti strucne tekstove.

1. domaca zadaca je isto jako lose zamisljena. Za izradu nije bilo potrebno nikakvo oblikovanje koda vec samo razmisljanje o mogucim krajnjim slucajevima i njihovo ukomponiranje u if naredbe. Nadam se da ce ostale domace zadace biti bolje i u skladu sa predmetom.

Nije mi jasno zasto je promjenjen nacin bodovanja bliceva. Na prvom slajdu pise da ce biti dva blica, posto su prijasnjih godina ti blicevi bili prije MI logicki zakljucak je bio da ce ta dva blica biti prije pocetka kolokvija. Ovako studenti (ima ih dosta ukljucujuci mene) nisu isli na predavanja jer bi predavanja trebala biti 5 bodova a ne 15 bodova (skupa sa blicevima) te do sada izgubili bodove na blicevima koji se vise nemogu nadoknaditi.

Da ne govorim samo koje su mane predmeta, ovaj predmet ima jako puno potencijala. Na predavanjima se odradi mnogo korisnih stvari kao sto su obrasci i opcenito modeliranje dizajna koje će trebati svakom buducem programeru da se poprave ovih par stvari predmet bi bio jedan od najboljih u 1. semestru diplomskog studija

Mislim da na kolegiju nedostaje asistenata koji bi profesoru pomogli oko ocjenjivanja zadaća. I priča oko blica nije najbolje definirana na početku semestra – a mislim da bi trebala biti zbog ipak ne malih 10 bodova.

Predmet je jako zanimljiv, posebno mi se dopalo predavanje na kojem smo razrađivali Use caseove i oblikovali model sustava. Mislim da bi trebali uvrstiti u program što više takvih predavanja.

Posebno mi se svidija način na koji profesor predaje i kvaliteta slajdova, a jedina zamjerka koju imam je prevelik broj bodova na predavanjima (iako su ona odlična) jer možda neke osobe nisu u mogućnosti ići na ista radi raznih obveza sa strane, a 15 bodova (2 prisustvo, 3 aktivnost, 10 blicevi) ipak nije malo. Sveukupno mi je predmet super i nadam se da će se ovako nastaviti do kraja semestra.

Također je bilo zanimljivo predavanje Ivana Vidakovića, direktora Microsoft Hrvatska, a koje je održao u sklopu keynotea u kojem je rekao sve prave stvari – obrazovanje I znanje je u današnjem globaliziranom svijetu najvrijedniji asset a tehnologija je enabler koji omogućuje da netko s dobrom idejom (i realizacijom!) tu ideju može prodati cijelom svijetu.

Još bih izdvojio prezentacije aspekata Windows Phone 7 Mango tehnologije koju su Domagoj Pavlešić I Bruno Kovačić (moj diplomand ) jako dobro odradili – I kod kupovine svog sljedećeg smartphonea ću ozbiljno razmisliti o WIndows Phone 7 kombinaciji .

Što se tiče uvida u tehnološki smjer kojim Microosft ide, čini mi se da nam slijedi period “konzumerizacije” – i Microsoftov fokus na “devices and services” je eksplicitan i evidentan. Što nije ni čudo kad se vidi koliko je Apple na tome profitirao .

Suma sumarum – organizacije je bila odlična, prezentacija još bolja, a ovih par malih “buba” koje mi se od danas popodne vrzmaju po glavi govore da je konferencija, barem što se mene tiče, ispunila i svoju osnovnu svrhu .

A sutra na Dev Arenu .

Onda je trebalo napraviti jednu vrlo važnu stvar – kupiti OOPSLA majicu )). Naručivati to u sklopu registracije mi se baš i nije činilo primjereno pa se trebalo snaći na samoj konferenciji. Prvi dan sam odmah pitao ali su me malo prestrašili da dođem u četvrtak pa ako što ostane. Stoga sam u četvrtak, odmah u 8:00 po otvaranju bio na registracijskom desku – i dokopao se svoje majice . A čak sam našao i L veličinu.

Nakon što sam uspješno obavio taj vrlo važan zadatak, spustio sam se među konferencijaše da poslušam što imaju za reći. Bilo je jedno predavanje o agilnim specifikacijama koje je izgledalo zanimljivo, ali na kraju i nije baš bilo (a ako vam se kombinacija „agilnosti“ i „specificiranja“ čini kao oksimoron – you are not alone .

No, nakon toga predavanja se desila GLAVNA STVAR DANA!!!

Naime, švrljajući malo po konvencijskom centru, odjednom sam naletio na, koga – glavom i bradom Bjarnea Stroustrupa. E, tu više nije bilo mrdanja. On je proslijedio u dvoranu u kojoj se moglo na miru raditi, a kad je odatle izašao, iskoristio sam priliku i uletio .

Glavni rezultat:

Naravno, nisam mu uletio odmah s onim „može slikanje“, već sam ga najprije pitao što se desilo s C++0x konceptima koji su naprasno izbačeni iz ove verzije standarda nakon što je zadnjih par godina u to uloženo puno truda. Pa sam dobio i ekskluzivnu izjavu po tom pitanju (ma vraga ekskluzivnu, prvo što mi je rekao je da na njegovom sajtu mogu pogledati u detalje objašnjen njegov stav .

A stvar je bila u tome da su otkrili da koncepti (odnosno „concept maps“) u određenim situacijama stvaraju probleme, odnosno da nije jednoznačno određeno kako bi se stvar trebala realizirati kroz kompajler. Njegovo preferirani način rješavanja tog problema je bio da se stvar popravi, odnosno da se malo pričeka s objavljivanjem standarda, ali kako se drugi nisu složili (što i nije čudo s obzirom da je standard već 10 godina u nastajanju , stvar su naprosto izbacili. Za kraj mi je dao i svoju procjenu da će proći jedno 5 godina dok se to ne riješi . Šteta, jer radi se o vrlo zanimljivoj ideji kojom bi C++u dobio dodatne mogućnosti modeliranja na „višem nivou“.

Nakon susreta s Stroustrupom dalje je sve očekivano bilo „downhill“ . OK, sad malo pretjerujem jer sam nakon toga imao vrlo zanimljivu diskusiju s par ljudi iz Googla. Popričali smo o famoznih 20% vremena koje Googleovi zaposlenici mogu posvetiti svojim pet projektima – bilo da žele raditi na osobnom usavršavanju i usvajanju novih tehnologija, bilo da žele raditi baš na razvoju nekog „osobnog“ projekta (a koji ima „potencijala“). Jednoglasna ocjena svih je bila da je to apsolutno fantastična stvar koja je Googleu donijela puno toga dobroga (npr. Gmail, Picassa, …) a ja sam (pripametno) primjetio da tako nešto u Googleu funkcionira ponajprije zato što imaju izuzetno kvalitetne, kreativne i motivirane zaposlenike . Što je jedna u biti poprilično očita opservacija – dovoljno je zamisliti kako bi takva praksa završila u prosječnoj hrvatskoj IT firmi.

U diskusiji smo se dotakli i Cloud Computinga i tu sam isto došao do vrlo zanimljive informacije. Naime, moj stav o Cloud Computingu bi se mogao sažeti otprilike ovako: „u principu je to odlična ideja, ali bez interoperabilnih standarda, koji će omogućiti seamless prelazak s jednog cloud-providera na drugi, osuđena na neuspjeh zbog problema s lock-inom“. No, dečki iz Googla (ok, bila je i jedna cura su mi rekli da američka vlada žustro radi na „gurkanju“ vendora prema interoperability standardima, a s obzirom da je Google at the forefront te priče, ako oni kažu da je tome tako, onda moja predviđanja za cloud computing definitivno dobivaju ružičastiju varijantu!

Popričali smo malo i o tome je li Google sljedeći „bad boy“ informatičke industrije (kao što su to u prošlosti bili IBM, Microsoft, pa čak i Intel). Nismo došli do nekog čvrstog zaključka, ali činjenica jest da se Google za sada iz svojih „spački“ relativno lagano izvlačio (iako treba još vidjeti što će biti od ovog projekta digitalizacije knjiga!).

Što je najbolje, iz toga razgovora nisam izašao praznih ruku, pa sam tako dobio Googleovu Rubikovu kocku i još par zanimljivih suvenirčića .

Zatim sam poslušao još jednu prezentaciju, gdje je Bjarne Stroustrup pričao o optimizacijama koje se mogu realizirati primjenom određenih tehnika kod realizacije iteratora za STL a nakon toga je došlo vrijeme i za zadnji event iz programa OOPSLA-e – druženje uz sladoled (i čisto da znate, bez da trepnem okom bih mijenjao ono što sam tamo polizao za jednog dobrog Ledovog Kinga .

I to je bilo to. Tri dana koja su pored ovih “novinskih izvještaja” definitivno zaslužila i jedan širi osvrt, ali to u sljedećem postu

Doduše, početak je bio sasvim neuzbudljiv jer sam, probudivši se negdje u pet ujutro po lokalnom vremenu, potrošio tri sata na „rješavanje zaostataka iz domovine“ (čitaj, ispravljanje prve domaće zadaće iz Objektnog oblikovanja ). To je naprosto trebalo obaviti, a ranom zorom se ionako ništa pametnije nije moglo raditi.

No, kad sam skinuo s vrata tu obvezu, dalje je sve bilo lakše.

A dan na konferenciji sam započeo s predavanjem na kojem je predavač (Karthik Dinakar, ako baš morate znati) iznio iskustva svog tima u uvođenju agilnog procesa razvoja (naziv predavanja je bio – Agile Development: Overcoming a short-term focus in implementing best practices). Predavanje je bilo vrlo poučno i nadasve korisno – naime, i moj tim je trenutno u sličnoj situaciji i saznati više o iskustvima drugih je bilo više nego dobrodošlo.

Nakon toga sam se malo zaputio do OOPSLA Bookstore, pogledati knjige koje su se nudile na prodaju i moram priznati da mi je bilo toplo oko srca kad sam vidio da otprilike 50% tih knjiga (od nekih 30-ak ponuđenih) već imam u svojoj biblioteci ). No, naišao sam na jednu koju nemam: Fearless Change – Patterns for Introducing New Ideas, u kojoj autorica Mary Lynn Manns iznosi niz, ajmo to tako reći, „obrazaca“ (predložaka?) za uvođenje novih ideja u organizaciju. Jasno, knjiga mi je legla ko kec na desetku (vidi prethodni paragraf), pa sam je bez puno razmišljanja odmah i kupio. A slučaj je htio da se baš negdje u to vrijeme tu našla i autorica, pa sam dobio lijepu posvetu i poziv „to keep in contact“ (reče da piše novu knjigu, pa su joj valjda dobrodošla sva iskustva).

Anyway, s time je polako došlo vrijeme ručka koji je ovaj put bio nešto bolji, ali je bio tako „oskudan“ da bih bez problema pojeo dva takva , a nakon ručka je došlo vrijeme i za drugi tutorial kod cara domain-driven dizajna, Erica Evansa.

I ovaj tutorial je bio apsoštrumfno fantastičan, a za razliku od prvoga, na kojem smo se bavili „osnovnim građevnim blokovima DDD-a“, ovaj put smo se pozabavili higher-level konceptima „Context Boundary“ i „Core Domain“. Tijekom ta četiri sata smo razradili prilično detaljno jedan case study, iako, ruku na srce, dalo bi se o tome pričati i tri puta toliko .

Na kraju je bilo potpisivanje knjiga, a kako sam ja svoju ostavio u HR (je, sjetio sam se da bi bilo zgodno dobiti posvetu na njoj, ali nositi je sve u SAD samo radi toga baš mi i nije bio ćeif), zadovoljio sam se slikom s Ericom Evansom.

Nakon tutoriala, došlo je vrijeme i za „Social event“, iliti TULUM. I da vam budem iskren, tulum uopće nije bio loš. Bilo je fine papice (konačno!), bilo je i pića (ne baš jeftinog, ali … ), a bio je tu i DJ za „nabrijavanje“ atmosfere.

No, meni nije trebao DJ za „nabrijavanje“ jer sam u roku od pet minuta, švrljajući po dvorani naletio najprije na Bjarnea Stroustrupa , zatim je tu bio i Ralph Johnson (of design patterns fame), pa Daniel Ingalls (desilo se eto da sam se našao za istim stolom s njim pa smo malo i popričali ), a i Ward Cunningham (originalni autor Wiki koncepta!!!) se muvao okolo.

Jel’ vam trebam što dalje pričati !!!!!!

Evo i jedna slikica Bjarnea Stroustrupa i Ralpha Johnsona:

Shot with iPhone 3G at 2009-10-29

I baš sam se bio namjerio da nekako uhvatim Stroustrupa pa da se i s njim uslikam, ali dok sam ja skupio kuraže, njega već nestade! A jebenti!!!

Što se tiče samog tuluma, pri kraju se to pretvorilo u pravi tulum, ekipa se razbacala na plesnom podiju, a za dobru mjeru, i ja sam na kraju malo zaplesao. Kako se to desilo? Jednostavno – sjedio sam uz plesni podij pijuckajući svoje piće kad je do mene došla jedna starija gospođa (ali good-looking!) i mrtva hladna rekla „Come on“. A kako se plesanja ne libim (heh, davno su bili dani plesne škole u Pauka na Savi, ali puno puta su mi koristili u životu), baš smo lipo zaplesali. Actually, mogu reći da sam je sasvim lipo izvrtio na podiju .

Evo i malo slika:

Shot with iPhone 3G at 2009-10-29

Tulum se priveo kraju negdje oko deset i po, ali tu nije bio kraj večeri!!! A svi vi pokvarenjaci koji ste pomislili „aha, vidi ti malca“, pomislili ste skroz krivo .

Uostalom, pogledajte donju sliku i sve će vam biti jasno.

Večer je završila tako da sam pošao u dućan, kupio sebi kupaće i buć u bazen, na petnaestak minuta plivanja.

I tako je prošao drugi dan …

THE konferencija i mitsko mjesto objektno-orijentirane paradigme, u čije „inovacije“ spadaju design patterns, agilne metodologije, refactoring, TDD, … – stvari koje su danas common knowledge, a koje su njihovi autori po prvi put prezentirali na OOPSLA-i prije N godina. Koliko sam samo referenci na OOPSLA-u našao u raznoraznim člancima dok sam krajem 90-tih ozbiljno „orao“ po C++u, teško bi ih bilo i pobrojati!

Doduše, treba reći i da OOPSLA više ipak nije toliko dominantno najvažnija konferencija kao što je nekad bila, i to ponajprije zato što se eksplozivnim širenjem objektno-orijentirane paradigme i svih dobrih ideja s OOPSLA-e u zadnjih 10-15 godina, otvorilo dosta novih područja što je rezultiralo i ustanovljavanjem novih, specijaliziranih konferencija (pa tako primjerice agilisti imaju svoju konferenciju posvećenu razradi agilnih metodologija), no, OOPSLA je još uvijek OOPSLA )).

A prvi dan je opravdao SVA očekivanja!

Počelo je sa keynote govorom Barbare Liskov, prošlogodišnjom dobitnicom Turingove nagrade (nešto kao Nobel za computer science, to get you into perspective , i što reći nego – žena je ZMAJ!!!

Autorica koncepta Abstract Data Types (na kojima takoreći počiva objektno-orijentirana paradigma) i programskog jezika CLU kroz koji je realizirala te ideje, autorica koncepta iteratora (iskreno, nisam pojma imao da je to njena ideja), osoba koja je 70-tih dala ključan doprinos razvoju modernog software developmenta održala je izvrsno predavanje na kojem je posebno istaknula važnost povijesti computer science-a tako što nas je provela kroz najznačajnije radove Davida Parnasa, Edgara Dijkstre i ostalih (a našao se i pokoji njen članak).

Apsolutno iznenađenje mi je bilo kad je, onako usput spomenula priču o tome kako je nastao Liskov Substitution Principle. A nastao je takoreći slučajno. Naime, 1987-e su je organizatori OOPSLA-e zamolili da dade jedan osvrt na stanje u razvoju OO jezika (s naglaskom na nasljeđivanje) i ona je napisala članak „Data Abstraction and Hierarchy“ u kojem je „iz šuba“ iznijela Liskov Substitution Principle. Već u to vrijeme se odmakla od istraživanja vezanih uz programske jezike (sad se uglavnom bavi distribuiranim sistemima), i rekla je da se nakon nekoliko godina po objavi tog članka silno iznenadila kad je vidjela koliko značenje Liskov Substitution Principle ima u modernom software developmentu (a koliko značenje ima pogledajte u postu Roberta Martina „The Principles of OOD“ koji je i inače must read za svakog ozbiljnog developera).

Anyway, dan je počeo apsolutno štrumfastično i nije ga mogao pokvariti niti bljutavi i nejestivi ručak .

A poslije ručka, još jedan draguljčić – tutorial Erica Evansa: „Domain Driven Design – Putting Model to Work“. Četiri sata slušanja (i diskutiranja!) s carem domain-driven design-a je nešto što se ne propušta i tutorial je opravdao sva očekivanja. S obzirom da sam bio budan od pet ujutro (a nisam se baš ni naspavao), a tutorial je trajao od 13:30 do 17:30, činjenica da nisam niti jednom zijevnuo tijekom tih svih četiri sata dovoljno govori.

Doduše, moram reći i da nisam baš puno toga novog čuo , jerbo je fokus bio na „osnovama“ DDD-a, ali čuti i vidjeti s kojom lakoćom Evans iznosi priču o DDD-u je definitivno motivirajuće. Pogotovo s obzirom da manje više isto to i ja ovu srijedu pričam svojim studentima na predmetu Objektno oblikovanje na FER-u (i nije da sam toliko lošiji od njega, nije . Sutra je glavna stvar na rasporedu drugi DDD tutorial s naslovom „Domain Driven Design Strategy“ i tu ćemo vjerujem već načeti i neke „naprednije“ teme.

I to je bilo to za prvi dan.

Sad idem maznuti jedan jumbo steak, a onda slijedi odlazak u „Irish Pub“ na „Social event“ – da se malo „družimo“ (srećom, sutra rano ujutro nema predavanja „koja se ne smiju propustiti“ .

Mislim, informacija iz naslova jest 100% točna, ali nije i 100% kompletna – naime, istina jest da se „vraćam“, i istina jest da ću sutra (srijeda) cijeli dan (10-16) biti na FER-u, ali istina je isto tako i da je moj „povratak“ privremen .

U stvari, preciznije bi bilo reći da ću na FERu biti malo u gostima dok traje Job Fair „sajam“, kojem je cilj (citiram):

JobFair je projekt kojem je cilj studentima Sveučilišta u Zagrebu pružiti uvid u mogućnosti zaposlenja i razvoja karijere u Hrvatskoj, te omogućiti izravnu komunikaciju između studenata i poslodavca.

Studentima tehnoloških fakulteta nudimo priliku upoznavanja trendova na tržištu rada i prepoznavanja vodećih tehnoloških, ali i ostalih tvrtki koje trebaju kvalitetne, visokoškolovane stručnjake iz svih područja tehnologije. Tvrtkama nudimo priliku da stvore brand među ambicioznim mladim ljudima koji će uskoro krenuti u potragu za atraktivnim radnim mjestima, te mogućnost predstavljanja svojih proizvoda i usluga. Izravnim kontaktom sa potencijalnim zaposlenicima, tvrtke imaju priliku prepoznati talentirane i motivirane pojedince i povezati se s njima već danas.

Kao što sam i u svom FER farewell postu pisao, fajt za talent će, bez obzira na gospodarsku krizu, postajati sve bespoštedniji i „zgrabiti“ kvalitetnog (budućeg) inženjera je pravi potez – a mi u Telegri ih u sljedećih godinu dana planiramo „zgrabiti“ lijepi broj .

Pa ću se tako sutra malo okušati u „marketingu“.

Doduše, neće to biti baš klasični marketing jer je osnovna karakteristika današnjeg marketinga laganje , a to nit’ mi ide nit’ mi se slaže s karakterom, ali, ukoliko želite jedan fair and balanced assesment, da vidite kako stoje stvari u jednoj ambicioznoj firmi koja planira u roku dvije godine biti jak igrač i na globalnoj sceni, kakve su potrebe, kakvi su uvjeti i kakva je organizacija, svakako naletite do Telegrinog štanda!

Jasno, nije ni u Telegri sve savršeno, ponajviše zato što je eksplozivan rast firme u zadnjih 4-5 godina ostavio svoje tragove, ali … gdje bi inače bio izazov :njami:. Globalno tržište nije za „slabašne duhom“, ali ja sam 100% uvjeren da ćemo na taj izazov znati odgovoriti!

Stoga – bilo da ste „računarac“ (C++, .NET, C#, Java, Linux, desktop/web, enterprise/real time/embedded sustavi – sve imamo/trebamo!), bilo da ste „elektroničarski“ orijentirani (štampane pločice, integrirani sklopovi i taj đir!), i uz uvjet da ste:

1) DOBRI (bez brige – ne zanimaju me toliko ocjene sa studija
2) spremni na ozbiljan rad
3) željni učenja i profesionalnog napredovanja (ovo je ključno!)
4) ambiciozni

dođite da malo porazgovaramo. Moglo bi vam se sasvim fino „isplatiti“ :thumbup:.

Ako ste ponešto zbunjeni ovom nenadanom promjenom i ako se pitate zašto je tako ispalo – moglo bi se na to pitanje odgovarati nadugačko i naširoko, ali za ovu priliku će biti dovoljna i sažeta varijanta osnovnog razloga – odlazim s FER-a zato jer za FER nisam dovoljno dobar :no:. Iliti, da budem malo precizniji – jer nisam dovoljno „znanstveno izvrstan“!

Kako se bližio 30. rujna i datum istjecanja mog znanstveno-novačkog ugovora, zbog činjenice da nisam dokazao svoju „znanstvenu izvrsnost“ objavljivanjem tzv. CC članka, opcije su mi se počele značajno sužavati. Preciznije, nije ih više bilo .

Bez članka objavljenog u časopisu iz Current Contents indeksa (to je taj famozni CC – u biti se radi o popisu xyz časopisa „najvišeg znanstvenog ugleda“) nema docenture, a bez dostizanja statusa docenta, slijedila mi je „noga u guzicu“.

„A crni Zvone, pa što nisi napisao nešto?“

Ukratko – nije mi se dalo :smokin:.

Je, znan da malo grubo zvuči, ali ako objašnjenje mora biti kratko, onda je to najprecizniji opis. „Izgubiti“ godinu dana posla da bih objavio neki turbo gtx injection pametan članak, koji, budući je tako tubro gtx injection pametan najvjerojatnije neće imati nikakve veze s praksom i od kojeg neće biti (skoro) nikakve praktične vrijednosti/koristi, mi se jednostavno nije dalo.

U trijadi znanost-obrazovanje-biznis koja bi nekako (barem po meni, ali ne i po Ministarstvu znanosti i obrazovanja!) trebala opisivati „funkciju“ fakulteta, ja sam se uglavnom koncentrirao na obrazovanje i biznis (gdje bih ja ovdje „biznis“ definirao kao praktičnu primjenu znanosti) a „čistu“ znanost sam poprilično zanemario.

Nažalost, Ministarstvo znanosti i obrazovanja uvjete za napredovanje na fakultetima temelji isključivo na konceptu tzv. „znanstvene izvrsnosti“ (o toj temi, odnosno postavljenim uvjetima za napredovanje od strane MZOŠ-a i posljedicama koje će to imati, pogotovo na „konjukturne“ djelatnosti poput razvoja softera, bi se u stvari trebalo napisati zaseban post) i tako je završila moja priča s FER-om.

A kad već nisam dovoljno dobar za FER, sreća je što sam dovoljno dobar za Telegru pa ću sad umjesto prenošenja znanja budućim generacijama inženjera, snage malo usmjeriti na rješavanje konkretnih problema u praksi.

Ipak, moj rastanak s FER-om nije potpun (kako bi rekli Ameri, „we are not divorced, we are separeted“ tako da ću i dalje redovno posjećivati FER, ali sad u statusu vanjskog suradnika. Nekoliko diplomanada mi je na par mjeseci do obrane i doista ne bi bilo korektno sad ih „nogirati“, a tu je i moje „djetešce“, predmet iz zimskog semestra na diplomskom studiju, Objektno oblikovanje, koji svakako planiram držati i dogodine.

A ako se pitate što od toga ima moj novi poslodavac – paaa … zadovoljnog radnika (ja stvarno volim držati predavanja i raditi sa studentima :wave:), a ne treba zanemariti ni head-hunting komponentu u današnjem IT sektoru u Hrvatskoj. Fajt za talent će uskoro postati još bespoštedniji, pa imati svog čovjeka at the source nije uopće blesavo. A sad kad sam s druge strane javno-privatne (da ne kažem fakultet-privreda) razmeđe, svakako ću probati učiniti nešto više da se ta famozna „suradnja fakulteta s privredom“ (još) poboljša.

Bolonja je, for good or worse, za studente na diplomskom studiju (4. i 5. godina) donijela značajno više praktičnog rada u vidu raznoraznih seminara i završnih radova, pa vjerujem da će se naći oni koji će umjesto rješavanja „izmišljenog“ problema radije probati zagristi u nešto „konkretno“.

Da se razumijemo, od studenata se samo u izuzetnim slučajevima može očekivati „profesionalni“ doprinos, ali načeti malo neki problem, ćirnuti malo kako to izgleda u „pravom“ svijetu i okušati svoje mogućnosti … nekako mislim da bi to bar ponekom studentu moglo biti interesantno.

Ili, da kažem to ovako – da je meni kad sam bio na studiju netko pristupio s takvom idejom, vjerojatno ne bih trošio vrijeme na izradu igre Monopoly za svoj Atari ST, ili izgradnju baze podataka o nogometnim utakmicama (u čistom C-u, kakav DBMS . Naravno, to je bilo višestruko korisno, i vrijeme uloženo u kucanje tih nepreglednih tisuća linija C kôda mi je najbolja investicija u životu, ali da sam umjesto toga mogao probati zagristi u nešto konkretnije, mogao sam, a i guiding hand u vidu coach-a (Scrum terminologija bi mi isto tako dobro došla.

U svakom slučaju, vidjeti ćemo što će od toga ispasti. A meni je jako drago što sam u poziciji kad su sve opcije otvorene .

Iza mene ostaje lijepih jedanaest godina, u kojima je svakako bilo i „mračnih“ trenutaka, ali koje ću svejedno uvijek pamtiti kao jedno jako lijepo razdoblje svog života. Rad sa studentima na FER-u je gotovo u pravilu uvijek bio užitak i iako sam često prema njima znao biti kritičan, čvrstog sam uvjerenja da su upravo kvalitetni studenti najveća snaga FER-a (ahem, koju bi se ipak dalo značajno bolje/kvalitetnije „upogoniti“!). Akademska sloboda i mogućnost vlastitog izbora smjera profesionalnog usavršavanja su klasični benefiti rada na fakultetu (tu svakako moram dati palac gore svojim šefovima na Zavodu za primjenjeno računarstvo!) a fleksibilnost radnog vremena koju mi je FER pružio je također nešto što se mora spomenuti. Uz „akumuliranje“ :party: troje djece tijekom godina ta je fleksibilnost bila više nego dobrodošla.

I što reći za kraj? Bilo je lijepo i lagao bih kad bih rekao da mi rad sa studentima neće nedostajati, ali došlo je vrijeme za nove izazove …

Prva generacija studenata diplomskog studija na FER-u (to je ono za M.Sc. i prva godina predavanja na predmetu Objektno oblikovanje. Svatko tko je ikad držao ikakva predavanja zna kako to izgleda kad se neki predmet po prvi put predaje i koliko u to treba uložiti truda i vremena. Za dobru mjeru, trebalo je još odraditi i predavanja za jednu grupu brucoša (cirka njih 80-ak) iz Programiranja i programskog inženjerstva.

Ali, svakoj „muci“ dođe kraj, pa je konačno završila i ova .

Ipak, ako mislite da je ovo još jedan post pun jamranja u kojem se oni koje rade u visokom obrazovanju žale kako im je teško, kako su za svoj trud malo plaćeni i kako se njihov rad uopće ne cijeni, onda ste se debelo prevarili.

Ovaj post će naime, biti čista pozitiva (dobro, ne baš skroz jer čim se radi o hrvatskom visokom obrazovanju, tako nešto je aksiomatski nemoguće a „muka“ kojoj je završetkom semestra došao kraj uopće nije bila muka i odraditi ovaj semestar mi je bio pravi užitak.

Da se ne bi krivo razumjeli, bilo je trenutaka kad sam se zapitao „Crni Zvone, što ti je to trebalo, koliko si samo sebi posla (nepotrebno) na leđa navalio!“. Ako vas je ovaj „nepotrebno“ malo ubo u oči, stvar je vrlo jednostavna. Naime, ja nisam profesor, čak nemam ni titulu docenta i držanje predavanja (pogotovo na diplomskom studiju) nije nešto što mi stoji u opisu posla. To hammer the point home, svaki semestar sam morao dobiti posebno „odobrenje“ Fakultetskog vijeća (tzv. „povjeru predavanja“) kako bih uopće mogao (čitaj, smio držati predavanja.

Gledajući iz te perspektive, ovo „što ti je to trebalo“ i nije tako blesavo (da ne spominjemo da bi za moju znanstvenu karijeru bilo puno probitačnije otfikariti studente i posvetiti se pisanju „znanstvenih“ članaka – kako to mnogi „pametnije“ od mene, čak i na FER-u, vrlo uspješno rade .

Ali, s obzirom na moju „misiju“ propagiranja objektno-orijentirane paradigme na FER-u (i iskonsku odbojnost prema pisanju članaka po onoj „samo da se pišu, nek ih ima“), tu u stvari nije bilo nikakve dileme . I nije mi žao, ma niti zericu, jer kompenzacija u vidu užitka rada s motiviranim, pametnim i marljivim studentima je bila više nego dovoljna da „pokrije“ sav uloženi trud.

Nažalost (a to je onaj „žalim se“ dio), „potpora“ na predmetu je bila, kako bih to rekao, non-existent (iliti, nije je bilo). Sve sam morao odraditi sam, a kako je predmet zamišljen s puno praktičnog rada, stvari su pri kraju počele malo „bremzati“.

Ispraviti četiri domaće zadaće (čija su rješenja često bili programi i sa preko nekoliko stotina linija programskog koda ), međuispit i završni ispit, blicevi, te još završni seminar pride, i sve to za 50-ak studenata … bilo je tu puno posla, a kad se tome dodaju predavanja za grupu iz PIPIja, rad na projektima te „zarađivanje za kruh i mlijeko“ (troje djece nije mala stvar , žao mi je što to nisam sve bolje i ažurnije odradio, ali eto, „objektivne okolnosti“ . Jedan „posvećeni“ asistent bi predmetu došao ko kec na desetku, ali di ću ja imati svog asistenta, kad sam i sam formalno asistent (i to „viši asistent“, moliti ću lijepo

No dobro, toliko što se tiče „jamranja“.

A razlog zbog kojeg pišem ovaj post su „moji“ STUDENTI!

Što da vam kažem – bili su dobri, zainteresirani, angažirani na predavanjima, marljivi u odrađivanju svih zadataka (čak i kad bih ja organizacijski kiksao!) i da ne duljim previše – naprosto sam bio oduševljen njihovim pristupom i pokazanim znanjem!

Naravno, nisu baš svi bili tako fenomenalni u pokazanom znanju i angažmanu (što je iluzorno i očekivati!), ali čak i kad se gleda prosjek, medijan ili bilo koja druga statistička mjera njihove izvrsnosti – bili su naprosto IZVRSNI!

A u toj izvrsnoj grupi, neki su se svojom izvrsnoću posebno iskazali. Stoga ću svim njihovim budućim potencijalnim poslodavcima učiniti uslugu (ako već nije, Google će u „kadrovskim službama“ vrlo brzo biti prvi na „to do“ listi , i izreći „javnu pohvalu“. Iliti – dragi moji IT poslodavci, ako ćete prihvatiti ocjenu nekoga s 11 godina iskustva obrazovanja FER-ovih inženjera, a tko k tome ponešto i zna o modernim tehnikama razvoja softvera:

„sa studentima s ovog popisa, 99,9% je sigurno da nećete promašiti“ :thumbup: :thumbup: :thumbup:

Popis je abecedni, jer nikako drugačije ne bi ni moglo biti:

Nino Antulov-Fantulin
Josip Bišćan
Vinko Bradvica
Goran Glavaš
Vedran Ivanac
Alen Kralj
Kornelije Petak
Goran Pogačić
Vjekoslav Leonard Prčić
Dario Vuljanić

Sasvim je sigurno da se i među ostalim studentima skrivaju buduće zvijezde, ali „evaluacija“ u nastavnom procesu je nužno nesavršena (a ja svakako imam još par imena „u rukavu“ .

Sad kad smo to riješili, preostalo je još vidjeti što kažu studenti?

Paaa, mi na FER-u već tri godine provodimo anonimne studentske ankete tako da se vrlo dobro zna što studenti misle . Doduše, rezultati tih anketa se kriju ko što zmija krije noge, ali kako sam ja cijeli ZA transparentnost, u nastavku posta će i studenti dobiti priliku da „kažu svoje“.

A kako su moje pozive za popunjavanjem ankete i komentiranje što misle o predmetu studenti ozbiljno shvatili, imati ćete što i čitati . Za hvale ćete se ipak morati potruditi pročitati komentare studenata malo niže u postu, a ja ću se osvrnuti na kritike.

1. „puno smo vremena potrošili na jednostavne/poznate stvari“ – moja greška, jer sam potcijenio predznanje studenata s kojima su došli na predmet. Doduše, siguran sam da je bilo i onih kojima je taj početni „pregled (kao) poznatih stvari“ bio koristan!
2. „ocjenjivanje zadaća je bilo ne-ažurno“ – istina, i opet moj bed, ali kao što sam objasnio u postu – „objektivne okolnosti“
3. „prekasno je zadan zadatak za seminar“ – tehnički, to jest istina , ali je isto tako istina da se okvirna tema seminara, odnosno ono što će se trebati napraviti, znalo već od sredine semestra! A to što se zbog cirkusa oko Laboratorija profila nije znalo hoće li Nhibernate u seminar ili u labos, to je u cijeloj priči ipak bilo manje važno.

I konačno, ono što su studenti posebno ogadili je Laboratorij profila. Osnovni problem – nije se znalo tko je glavni i odgovorni. Predmet nastao „kompilacijom“ četiri različita predmeta (Napredni algoritmi i strukture podataka, Napredni modeli baza podataka, Objektno oblikovanje, Raspodijeljeni sustavi), koji bi, kad bi se odradio i organizirao pošteno mogao predstavljati vrhunac semestra za studente profila „Programsko inženjerstvo“, a koji je iz gore navedenog razloga doživio debakl.

U svoju obranu ću za početak reći da, kad sam se prihvatio držanja predmeta Objektno oblikovanje, pojma nisam imao da postoji nešto što se zove Laboratorij profila i da to ima (in)direktne veze s mojim predmetom!

Držanjem PIPIja i Objektnog oblikovanja kroz ovaj semestar ja sam skoro za 100% premašio svoju „normu“ (iako je to „normiranje“ opterećenja u nastavi na FER-u još uvijek nerazriješen problem!) i kad mi je još taj Laboratorij profila „sletio u krilo“ na početku semestra – heh, skoro da bih rekao da sam odmah mogao znati da to neće dobro završiti .

A kad ti je još k tome formalni nositelj predmeta Dekan fakulteta, koji ima i drugih (a reći ću i u globalnoj slici stvari ipak važnijih!) stvari na pameti, onda to pogotovo ne miriše na dobro.

Ukratko – zajebali smo! A kako mi se nekako čini da s time završiti post nije baš zgodno , ajmo ispaliti par klasika – „tko radi, taj i griješi“, „dogodine će biti bolje“ …

I za kraj, kao što sam obećao, što su točno studenti „rekli“. Bez cenzure i ikakvih uredničkih intervencija, prenosim SVE komentare koje su studenti dali u završnoj anketi:

Smatram da je ovo jedan od najkorisnijih predmeta u ove 4 godine. Za programera, zajedno s predmetima o bazama podataka najkorisniji predmet.( pri tome mislim na onaj obični sa preddiplomskog, ove sad “napredne” su prešugav predmet) Jedini predmet uz Dizajniranje organizacije na kojem studenti aktivno sudjeluju moram reći. A što se tiče predmeta nekako mi se čini da smo trebali ubrzati prvi dio jer za sad ovo što je bitno tj. NHibernate i MVC nije bilo vremena. Naravno, zbog rasporeda predmeta na faksu morali ste ponavljati ono što smo mi trebali zapravo znati. I ovo sad zadnje ste malo … s ovim seminarom, al dobro, koristan će bit, i to jako. I mislim da ste trebali definirati neke granice što se tiče veličine projekta tj. seminara. Jer neki su napravili toga jako malo a neki puno. Morali bi reći šta ako ne uspijemo dovršiti sve viewove ili implementirati sve use-caseove jer sam se ja možda recimo zaletio sa zahtjevima. Uglavnom, odličan predmet.

1. treba smanjiti uvod u objektno orijentirano programiranje i više vremena posvetiti stvarnom gradivu kolegija koje se nije obradilo na dovoljno kvalitetan način 2. za dobro i profesora i studenata, ranije razmišljati o laboratoriju profila – iako, po meni, bilo bi puno bolje da laboratrij profila doživi izmjene, dakle da se ne dijele ocjene (samo prolaz), da se radi jedna projekt koji uključuje gradivo teotijskih predmeta, a da ga pregledava skupština profesora voditelja tih teorijksih predmeta koje student sluša 3. malo više vremen posvetiti samoj organizaciji i planiranju predmeta te gradiva koje se predaje – neke stvari su bile uistinu na brzaka napravljene i to se vidjelo, nije bilo ni glave ni repa 4. više pažnje posvetiti samim slajdovima 5. planirati projekt tako da se stigne ranije završiti, a ne da ostane za tjedne ispita -> dakle, kada bi se uvodni ciklus smanjio, stiglo bi se ranije obraditi MVC i NHibernate, možda čak prvo NHibernate, a nakon toga MVC a završiti s Web MVC (na primjer)

Predmet je odličan i jako koristan! Predavanja su super i zanimljiva! Međutim, Problem je sa organizacijom laboratorija. Mislim da stvarno nije pošteno na zadnjem predavanju zadati zadatak za Laboratorij profila (web mvc)!!! Trebalo bi takve stvari puno prije objaviti!!! Osobno, stvarno ne znam kada ću to napraviti.

Prof. Vanjak je odlican predavac, ali mislim da mu je mozda bila potrebna pomoc jednog asistenta ili profesora jer.. ocito je da nije bilo dovoljno vremena za neke stvari.. Takoder mislim kako bi bilo super kada bi Objektno oblikovanje dobio starijeg brata, tj kada bi nasatao (organizirao se) jos jedan predmet koji bi bio logicnki nastavak na OO.. Ipak smjer PI zasluzuje takav predmet.. dapace.. OO bi trebao bit najobavezniji predmet ikad na fer, sto se tice smjera PI.. Ideja.. Umjesto zadaca, seminara ili nesto slicno, mislim da bi bilo super organizirat neku vrstu bloganja.. dakle.. studnet umjesto da radi seminar pise blog o odredjenoj temi.. i objavljuje ga na netu kako bi svi ostali studenti (koji slusaju OO) mogli saznat neke sitnice vezane za danu temu.., dakle, jedan svaki student obradi jedan maliiii dio gradiva, ali ga obradi posteno i sa primjerima, ali opet sazeto i citko jer.. tko ima vremena citat 80 blogova, pogotov kad ih pisu ferovci ) osobno citam jako puno blogera i smatram da je to mozda najbolji nacin unaprijedjivanja vlastitog talenta (?znanja?)

Kolegij je u velikoj mjeri bio ok, al uvijek ima mjesta za popravak. Za početak, puno previše vremena je potrošeno na stvari koje bi otprije trebalo znati. Smatram da se ubuduće te stvari ne bi treba predavati, ili bi se materijali mogli staviti na stranice kolegija za samostalno proučvanje za one koji s tim stvarima nisu upoznati. Također, staviti u opis kolegija listu requirment-sa sa stvarima koje bi bilo poželjno znati prije upisivanja ovog kolegija. Nadalje, što se tiče case-study-a koji studenti rade samostalno kroz semestar. S obzirom da se MVC i NHibernate proučavaju tek na kraju semestra zadnja tri predavanja, posljedica toga je da studenti moraju više od 50% projekta napraviti nakon što je to gradivo obrađeno na predavanjima, što znači u tjednima završnih ispita, kada bi se ti studenti trebali posvetiti završnim ispitima, a ne rađenju projekta. To je također moguće realizirati na način da se izbace one stvari na početku kolegija koje bi svi trebali znati prije upisivanja kolegija, te bi time MVC i NHibernate brže došli na red, a ne tek na kraju semestra. Također, još jedna stvar koja mi je zasmetala je što je profesor Vanjak do posljednjeg predavanja govorio kako za projekt nije potrebno predati nikakvu dokumentaciju osim one koja je ionako nastala kroz zadaće, da bi se na zadnjem predavanju iz vedra neba predomislio i rekao da je ipak potrebno napisati dokumentaciju, koju mi sad naravno moramo napraviti također u tjednima završnih ispita. I šećer na kraju. Kao da nemamo dosta posla u tjednima završnih ispita s projektom i njegovom dokumentacijom, te samim završnim ispitima, profesor se na zadnjem predavanju, iz vedra neba, sjeti da će za Laboratorij profila trebati napraviti seminar obujma do 20 stranica, na temu koja je većini u većoj mjeri nepoznata i s kojom nemaju praktičnog iskustva. I još jednom napominjem, ta obavijest dolazi na zadnjem predavanju, dok kroz cijeli semestar o tome nije bilo niti riječi, a upiti studenata vezani uz to kako će se zaraditi bodovi iz Labaratorija profila su dobivali, kroz cijeli semestar, odgovor: “Neznam”. Krajnje neodgovorno, neprofesionalno i u suprotnosti s politikom koja se prakticira na većini kolegija na fakultetu. I naravno, kad je vrijeme stisnulo, stvar se na studentima prelomilo, kako to već obično biva. Mislim da sam ovim rekao sve što sam namjeravao i da nisam ništa zaboravio. Nadajmo se da će se ove stvari riješiti do iduće godine kada se ovaj kolegij ponovno predaje.

Odličan predmet, odličan nastavnik. Predmet je u svakom slučaju koristan i nešto slično bi se trebalo predavati na preddiplomskom studiju. Zvonimir Vanjak ima uvjerljivo najbolji odnos sa studentima, te na nijednom drugom predavanju nije bilo više aktivnosti studenata i interakcije sa nastavnikom. Konkretno izvođenje primjera na predavanju je za svaku pohvalu.

Za početak, pohvala prof. Vanjku za odlična predavanja i jako dobar način interakcije sa studentima. No, nije sve odlično. Samo gradivo je loše organizirano i raspoređeno. Previše je vremena potrošeno na trivijalne stvari koje je većina slušala na drugim predmetima (OO uvod, UML, proces razvoja) tako da je gradivo koje je najbitnije moralo biti ispredavano na brzinu. Dakle, malo raspitivanja o tome što se uči na bazama, oblikovanju programske potpore, programskim paradigmama i jezicima te razvoju primjenjene programske potpore uvelike bi smanjilo opseg tog početnog gradiva. U organizacijskom smislu, seminar i domaće zadaće su loše riješeni. Tek smo u 3. ciklusu (i to krajem) mogli točno doznati što se traži u seminaru, a do tada smo svaki sat mogli čuti poneki detalj, ali je uvijek sve bilo još u fazi nastajanja. To ne bi bio problem da taj seminar ne iziskuje dosta truda i rada u malo vremena, vremena koje nemamo jer slušamo još 4-5 predmeta koji zahtijevaju otprilike jednaku potrošnju vremena. Dakle, budućim generacijama osmislite predmet do kraja u kolovozu/rujnu tako da odmah znaju što ih čeka. No, seminar je još super u odnosu na laboratorij profila. Nakon tjedana i tjedana slušanja kako će se “već nešto smisliti”, u zadnjem tjednu predavanja dočekalo nas je prekrasno iznenađenje – ajde vi sad lijepo napravite još jedan seminar. Ako je prof. Kalpić, tj. Hlupić, mogao još u rujnu odrediti kakve ćemo obaveze imati, onda se to moglo i na OO. p.s. U potpunosti razumijem da prof. Vanjak nema puno vremena jer stalno ima neke obaveze s ministarstvima, firmama, itd., ali i mi studenti imamo hrpu obaveza za svaki od 6 predmeta i ne možemo reći “nisam stigao jer …” nego imamo rokove čije nepoštivanje donosi lijepi, okrugli broj bodova – 0.

Zadaće se prekasno ispravljaju, tako da ne dobivamo skoro nikakvu povratnu informaciju koliko smo dobro usvojili gradivo. Još kad se uzme u obzir da nad tim zadaćama gradimo projekt koji nosi dosta bodova, ikakve informacije bi bile dobrodošle. Upute za projekt(seminar) u sklopu predmeta su objavljene tek zadnji tjedan. Iako je profesor napominjao na svakom predavanju komad po komad kako bi seminar trebao izgledati te natuknice su se često mijenjale, te nismo dobili nikakvu “čvrstu” informaciju kako i što trebamo raditi. Iako je profesor spominjao da će bodove iz projekta samo prepisati u bodove za Laboratorij modula tek nam je ZADNJI TJEDAN priopćio da eto ipak moramo napisati još jedan seminar (koji nije baš neopsežan), a kad se uzme u obzir da imamo šest ispita u dva tjedna te i projekt iz objektnog za dovršiti pitanje je kako i koliko dobro ćemo to stići napraviti. Iako nam je profesor dao maximalni rok za predaju, ovo definitivno nije u redu (ako su mogli ostali poput profesora Hlupića i profesora Kalpića već drugi tjedan nastave objaviti bodovanje njihovog predmeta u sklopu Laboratorija modula znači da se može), dok smo tu cijeli semestar držani u neznanju, da bi nas profesor zadnji tjedan stavio pred gotov čin. Pa se djeco snađite kako znate.

Ovaj predmet je bio jako koristan i moglo se puno naučiti. Loše je to što nismo dobivali povratne informacije od zadaća na vrijeme. Npr. pisali smo prvi međuispit u kojem smo trebali napraviti objektni model i scenarije korištenja bez da smo znali što smo u sličnim zadaćama pogriješili, pa smo zapravo ponavljali dvaput iste greške. I drugo, trebalo bi skratiti uvod u objektno oblikovanje jer smo te već radili na drugim predmetima kako bi mogli prije početi raditi projekt. Ovako gradivo koje nam je bilo potrebno da počnemo raditi projekt obradili tek krajem 12.mjeseca. Na kraju sve pohvale profesoru Vanjaku koji je s obzirom da je sve radio sam uspio to izvrsno organizirati.

Najbolji i najkorisniji predmet do sada, i najbolji profesor kojeg sam imao. Svaka čast!

Previše bodova ide na prisustvo koje se nije provjeravalo redovno zbog nepostojanja čitača. neće biti pošteno ako svi studenti ne dobiju barem 5 bodova iz tog elementa ocjene. Zadaće se kasno ispravljaju i organizacija kao da uvijek kaska za gradivom. Prvi međuispit je sadržavao par pitanja koja su loše postavljena ili uopće se ne bi trebala nalaziti u ispitu iz objektnog oblikovanja. seminar je bilo nemoguće početi raditi dok se nije ispredavalo sve što će se u njemu koristiti tako da mnogi studenti jedva da će stići to napisati. u 3. zadaći se ocjenjuje model seminara koji je najbitniji pri ocjeni, ali kasno ispravljanje zadaće onemogućuje studentu da ispravi model značajno zbog nedostatka vremena. Najveće zamjerke idu nesretnim laboratorijima profila. Predavač je izvrstan, ali organizacija poprilično loša.

Jako koristan predmet, ali katastrofalno loše organiziran. Vanjak se iskazao kao vrlo sposoban predavač, ali je konstantno odgađao ispravljanje provjera i zadaća, te odugovlačio s zadavanjem zadatka za predmet laboratorija do početka završnih ispita. Neorganiziranosti je pridonjeo i nositelj iz sjene jer se nije znalo tko pije, tko plaća.

Za početak, ovaj predmet mi je bio vrlo koristan za upotpunjavanje rupa u mom znanju objektnog oblikovanja i sličnog, što sam sve koristio do sad, ali ne s toliko razumijevanja. // ne znam kome su namijenjeni ovi komentari, pa ću pisati // u 3. licu) Prof. Vanjak je pokazao visoku razinu poznavanja materije koju je predavao i ovaj predmet je bio jedan od korisnijih i zanimljivijih ovaj semestar. ALI… Semestar je počeo 8.9.2008. Predmeti i obaveze su bili poznati još u 6.-7. mjesecu (ako sam ga ja većt ad upisivao, onda je valjda i prof. Vanjak znao da će ga predavati). Skoro sve obaveze na ovom predmetu su kasnile, počevši od međuispita, blica, preko rezultata zadaća, pa do krune svega, seminara za laboratorij. Seminara koji je zadan 14.1.2009. Valjda ne moram računati koliko je to od početka semestra i koliko je vremena bilo da se ta tema zada. I onda još jedan pad u očima, zbog žurbe, gužve i previše posla, kriteriji će biti sniženi, zahtjevi smanjeni… Ako već radim taj projekt za ovaj predmet cijeli semestar, onda bih ga radije napravio kako spada, a ne polovično. Mislim da je prof. Vanjak time i sam sebe razočarao, pa se neću dulje zadržavati na tome. Za kraj… shvaćam da je prof. Mornar zaposlen i ne stigne razmišljati o ovom predmetu. Shvaćam i da je prof. Vanjak u nekim stvarima bez prof. Mornara vezanih ruku što se tiče organizacije predmeta. Ali, kakve to veze ima s nama studentima? Žao mi je reći, ali opet smo mi ti zapostavljeni, standardno pod motom “vi ste prva generacija, predmet se još nije organizirao kak spada”.

Mislim da prvi dio mora biti kraći. Ponavljali smo tamo stvari koje je većina znala, a ako nije mogla je ponoviti sama. Ovo ostalo je bilo super, da nismo radili tak dugo uvod bilo bi sad vremena i za NHibernate i ASP.NET MVC. Htio bi da dajete povrtanu inforamciju, a ne samo na zahtjev. To je inače minus svim predmetima, ali ovdje je pogotovo to potrrebno jer oblikovanje nije kuharica već zahtjeva iskustvo. Meni je predemt super, drago mi je što sam ga upisao. I još onaj laboratorij profila, mislim ASP.NET MVC je koristan, al staviti to tako zadnji tjedan nije u redu. Nekad imam osjećaj da se misli da su studenti strojevi koji će prožvakati sve nedostatke ovog faksa.

laboratorij profila.. jednom riječju katastrofa! vi ćete odgovoriti slijedeće generacije će sada znati. Da one će znati, a što s nama?? zar mi nemamo pravo znati takve stvari na vrijeme? I zadatak koji smo dobili nije ni malo trivijalan. To što moramo uz .doc predati i program (s 5klasa) nikako ama baš nikako ne pomaže u nastaloj situaciji. Uza sve ispite kojih da podsjetim imamo 6!!! još zahtjevate da u zadnji čas izrađujemo taj seminar za laboratorij profila je stvarno previše. Iskreno bojim se kako će izgledati slijedeća 2 semestra kada uza sve ovo što smo do sada imali dodatno dobivamo seminar i projekt. Svaki profesor smatra da je njegov predmet najvažniji i to se sve lomi na nama studentima. Nepošteno! Korištenje gausove raspodjele za ocjene na diplomskom sudiju je apsurdno. Ne vidim tko ima korist od toga. I na kraju će na poslodavci pitati kako to da ste imali tako niske ocjene na diplomskom studiju? Ocjena u ovom slučaju kada su 5 i 4 rezervirane samo za prvih 25 studenata nisu odraz znanja. Jer student koji ima 5/100 bodova manje će imati i možda 2 ocjene manje na nekim predmetima. Opet nepošteno!

Zvonimir Vanjak je odličan profesor, predmet je izuzetno koristan i oko te dvije stvari nema dileme. Ali nevjerojatno je da se pored desetine predavanja na kojima se gotovo svaki put pitalo što će se, kako i kada raditi za Laboratorij profila prefosor zada (vrlo opširan!) zadatak – u tjednu ispita! Mislim da je to licemjerno i bezobrazno prema studentima. Jedina kritika pored te je da bi se profesor mogao malo više interesirati za predmet. Očito je da zaista poznaje materiju i da zna “o čemu priča”, ali neobjašnjivo mi je zašto mu treba po 5 tjedana da ispravi jednu domaću zadaću. Sve u svemu – predmet je jako koristan i preporučit ću ga ostalim studentima.

Mislim da nije u redu da nas profesor nije branio kada nam je dekan rekao da je potrebno napravit labos dodatno. Profesor je trebao inzistirat na preslikavanje bodova iz seminara jer mi imamo jos drugih 5 predmeta ovaj semestar. Da su nam svi tako napravili, nebi bilo teoretske sanse da sve stignemo, a jedva cemo stic dodatni labos samo za ovaj predmet.

Ocjenjivanje studenata je općenito bilo katastrofa. Uloženi trud na seminarskom radu i laboratorijskom seminaru se uopće ne cijeni, svi studenti šablonski dobivaju bodove radili puno ili malo. Potpuno sam razočaran činjenicom da sam napravio odličan seminar i dobio isti broj bodova kao kolege koji su rekli da se nisu uopće dobro napravili seminar. Ista stvar je i sa seminarom iz labosa. Završni ispit je bio smješno lagan i ocjenu ovog kolegija je određivao uspjeh na međuispitu i na potpuno nasumično raspoređenim bodovima sa nastave. Najgore je što mi se predmet skroz svidio i radio sam na njemu, i na kraju nisam nagrađen za svoj trud.

Predmet je bio ne organiziran! Profesor je odlucio da necemo imati 2 medjuispita, nego jedan, tjedan (najkasnije 2 tjedna) iza prvih medjuispita, zbog lose organizacije taj se medjuispit odrzao za vrijeme drugih medjuispita! S duplim gradivom… Do zadnjeg dana se nije tocno znalo sto treba napraviti s projektom i seminarskim. Upute za projekt su se pojavile na stranici predmeta 2 dana prije pocetka zavrsnih ispita. A rok za izradu i predaju se poklopio sa zavrsnim ispitima! (A za projekt ipak treba vise vremena, tj. vise dana!). Medjuispit koji smo imali je bio nerealno postavljen i ocijenjen. Predmet mi se uopce nije svidio! A i rezultati nisu bili u ahycu, vec postavljeni na stranice predmeta, sto mislim da nije u redu jer je to osobna stvar svakog studenta!

odlican predmet, mozda meni najbolji ovaj semestar. puno manje vremena treba potrositi na prvi ciklus, 99% ljudi koji su upisali predmet su vec slusali o tome puno puta (ipak korisno je podsjetiti se nekih stvari ili jednostavno cuti od nekog drugog istu stvar jer mi se i samom dogodilo da su mi neke stvari jos bolje sjele). od predavanja, uml je odlicno obraden, kao i sam model domene (mozda malo detaljnije o ulogama repositorija i factorija, situacije u aplikacijama), testiranja bi mogla biti mrvicu bolje napravljena. mvc nisam bio pa ne mogu komentirati ali hibernate definitivno moze puno bolje. a time dolazimo do sljedeceg: ukoliko na predmetu java i c jezici su tretirani na isti nacin onda bi trebalo biti dosljedan u tome. na ispitu ne bi trebalo biti nesto sto je specificno za pojedini jezik (kao sto je to bilo u meduispitu, vezano za zadatak s C++ i C# kodom), takoder hibernate je objasnjen samo za C# a nije za Javu (svede se na isto u teoriji ali problem je sto se na predavanjima nije toliko o teoriji pricalo koliko o samoj implementaciji, kako u kodu napisati nesto, sto je drugacije za javu i c#, mozda bi se trebalo potpuno izbaciti objasnjavanje tehnickih stvari, ipak smo mi na diplomskom studiju i svi znamo pronalaziti kako stvari rade, ono sto bi ja htio je da to onda svi moraju a ne samo oni koji su odabrali javu i time im slusanje o tome kako koristiti c# trikove ne znaci puno, dakle ili govoriti java trikove i c# trikove ili niti jedne). ispiti – mozda samo malo jasnije definirati zadatke.

Domaće zadaće, seminari i zadaci za laboratorij su bili definirani prekasno, u zadnji čas.

Ako ste pročitali sve, vidjeli ste da je bilo i pohvala i pokuda, a sljedeći komentar možda nekako najbolje sumira stvar:

Obicno ne pišem ankete vezane uz kolegije koje slusam, no ovaj kolegij me potaknuo da ju ispunim Potaknuo me jer smatram kako ovaj predmet ima izvrstan potencijal, sjajne stvari se mogu naučiti na njemu, ne radi se nešto “staromodno” nego nešto što je trenutno tu u našoj struci i ono što je njena budućnost. Na žalost, razlog što ispunjavam ovu anketu je taj da mi se čini da je sve ostalo na potencijalu… Najvažnije stvari ovog kolegija (seminar i labos) su rađeni na kraju i mnogi studenti su ih napravili lošije nego što bi htjeli i onako kako su sposobni. Bez obzira što je profesor rekao kako je zadovoljan uspjehom. Meni osobno je taj zadnji dio bio najzanimljiviji,najviše sam naučio iz njega,a najmanje vremena sam imao da ga savladam. Jedan od razloga vidim u tome što je sam raspored predavanja krivo koncipiran. Mislim da je previše vremena na početku otišlo na upoznavanje sa “programiranjem”,sintaksom itd. … Smatram kako je to pogrešno jer cilj ovog predmeta nije da mi naučimo programski jezik, preduvjet ovog kolegija mora biti da studenti imaju određeno predznanje i iskustvo u programiranju,a da ovdje nauče pravilne koncepte i pravila kako to što znaju poboljšaju i rade na bolji način. Još jedna zamjerka su ljudski resursi Nemoguće je da jedna osoba voodi ovaj kolegija, da nema asistenata ili osoba sa sličnim ulogama. Studentskih projekata je previše, zadaće se pišu, a tu se sve radi o programskim kodovima za čije ispravljanje treba jako puno… I profesor je imao neke propuste(bilježenje aktivnosti i sl.) ali smatram kako je i to neka vrsta posljedice ovog prethodnog. Eto, koliko god zvučalo kao klišej,napisao sam ovo da idućim generacijama bude bolje Jer kako sam rekao, predmet ima potencijal,šteta samo što nije ostvaren dok sam ga ja slušao…

Za one koji su došli do kraja, prenosim i rezultate „numeričke“ ankete, u kojoj su studenti s ocjenama u rasponu 1-5 ocijenili određene aspekte nastave. Pitanja ima preko 30, a zadnjih desetak se odnosi na nastavnika , pa evo kako je to sumarno izgledalo (napomena, anketu je popunilo 27 studenata, od njih 55 upisanih na predmet). Jest da sam tijekom zadnje tri godine imao i boljih rezultata, ali što se može

Nastavnik je bio pripremljen za predavanje? 4,47
Nastavnik je poticao zanimanje za temu? 4,84
Nastavnik je tumačio jasno? 4,79
Nastavnik je poticao diskusiju i interakciju? 4,89
Nastavnik je pokazivao znanje o materiji koju predaje? 4,63
Nastavnik je pokazivao brigu za studente? 3,74
Nastavnik je bio raspoloživ za studente? 4,16
Nastavnik je dolazio na predavanje redovito i na vrijeme? 4,79
Nastavnik se prema studentima odnosio korektno i s poštovanjem? 4,42
Tempo predavanja bio je odgovarajući? 4,32
Predavanja su se izvodila na zanimljiv način? 4,47

Jel’ to nekome konačno sinulo, ili se radi o tradicionalnoj novinarskoj priči za jedan dan, da se malo „olakša“ nacionalna savjest pa da onda možemo mirno dalje do sljedeće takve priče sve dok se ciklus opet ne zatvori prosvjedima maturanata zbog uvođenja državne mature (a biti će ih ? E, to tek treba vidjeti.

Što je bilo u prilogu?

Opće žaljenje sa svih strana da u hrvatskoj fali informatičara! Iznesen je recimo i podatak da u zapadnim zemljama „informatičke fakultete“ upisuje 4% brucoša, a kod nas samo 2%!

Ali, ne treba meni ta statistika da bih znao kako stoje stvari . Kao što sam već pisao, pinganje „imaš nekog dobrog programera, ma može biti i apsolvent“ se događa na prilično regularnoj bazi. A programera nigdje na vidiku!

A zašto ih nema?

Moj vrhovni šef (dekan FER-a, Vedran Mornar, op.ed. je u prilogu to jako lijepo rekao:“Naša kvota brucoša koju upisujemo svake godine je istovremeno i premala i prevelika. Premala ako se gleda iz pozicije zahtjeva tržišta, a prevelika ukoliko se gleda s aspekta resursa kojima fakultet raspolaže“ (citat je po sjećanju pa možda nije svaka riječ točna, ali bit je right to the point).

Aha, znači iska se više para, više prostora, više nastavnika … reklo bi se standardna priča hrvatskog visokog obrazovanja.

Pa u biti i jest. Nema tu puno filozofije. Jedina je (mala razlika u odnosu na „plakanje“ npr. prof. Kregara (dekana Pravnog fakulteta) možda u tome što na burzi nema nezaposlenih inženjera FER-a . Ali, s obzirom da sam siguran da fali i dobrih pravnika, to i nije tako bitno .

Da je bilo pameti prije deset godina pa postaviti razvoj IT industrije (a koja mora u osnovi imati i razvijenu „industriju“ IT obrazovanja) u okosnicu gospodarske strategije, danas bi pričali drugačiju priču. Ali, prije deset godina su in bili Pravo i Ekonomija (a mislim da su i danas), FER je jedva popunjavao svoju kvotu (jedne godine se za dlaku desilo da je trebalo organizirati i drugi prijemni rok!) a ako ćemo pravo, obrazovanju se ionako u ovoj državi nikad nije poklanjalo previše pažnje.

„Ma sve je to u redu Zvone, kužimo mi to, sad je ta, kako se kaže konjuktura, pa ćemo sad djelovati“.

Jest da, ali ima tu jedan vrlo nezgodan problem. Čak i kad bi se kojim slučajem ova vlada odlučila na masovnu injekciju sredstava u „IT obrazovanje“, malo bi od toga bilo vajde. Moglo bi se doduše sagraditi puno lipih kabineta, moglo bi se kupiti i puno lipih računala (vrlo skoro očekujem daljnje najave resornog ministra , ali osnovni i najvažniji sastojak obrazovnog procesa – kvalitetan nastavnik – se ne može tako lako „stvoriti“!

A da bi priča bila zanimljivija i „hrvatskija“, kod nas se, posve zanemarujući činjenicu da je „stvoriti“ nastavnika/profesora samo po sebi teško, aspirantima na taj status na put postavljaju i dodatne zapreke, a sve s idealističkim ciljem postizanja „znanstvene izvrsnosti“!

„Što ti Zvone imaš protiv znanstvene izvrsnosti?“ – vjerojatno se sad pitate, zbunjeni kategorizacijom „znanstvene izvrsnosti“ kao prepreke!?

Ama baš ništa!

„Znanstvena izvrsnost“ je nešto čemu apsolutno treba težiti i biranje znanstvenika po principu izvrsnosti a ne podobnosti (bilo koje vrste) je jedino što može spasiti hrvatsku znanost (pođite na portal hrvatskih znanstvenika Connect – puno lipih stvari tamo ima). Jedini problem u ovoj priči leži u činjenici da je IT znanost (možda bi preciznije bilo reći computer science), promatrana kroz prizmu (visokog) IT obrazovanja, ponešto specifična i drugačije „društveno situirana“ u odnosu na „klasične“ znanosti poput fizike, matematike, biologije ili kemije!

Znanost jest znanost, i tu u stvari ne bi trebalo biti puno priče, ali specifičnost IT znanosti, i njen posljedični problem, leži u činjenici da je ona danas u izrazitoj konjukturi i svi ovi što danas plaše malu djecu pričama o indijskim „programerskim armijama“ su alas, u teškoj zabludi . Cijeli svijet ide u softver, i brzina te transformacije je ponajviše ograničena upravo raspoloživim ljudskim resursima u ITju. A hrvatski visoko obrazovni sustav se tome nije prilagodio niti za jednu jotu!

Da je bilo pameti pa o tome misliti prije deset godina (a već tada je bilo jasno kamo stvari idu!) di bi nam danas bio kraj .

Možemo li se izvući iz toga na brzinu, klasičnom hrvatskom tehnikom improvizacije?

Teško, jer kao što rekoh, da bi se „produciralo“ više završenih inženjera (da ne kažem bakalara , treba i više nastavnika! A oni se ne stvaraju tako brzo.

„Ma nije problem, sad kad vide koliko su traženi nagrnuti će ko alva – evo samo što nisu!“

Hau jes nou .

Dekan Mornar je to (ponovo) vrlo sažeto i kristalno jasno rekao u tv prilogu, a ja ću ga, s obzirom da sam zaboravio što je točno rekao, malo parafrazirati i reći: „Pa nije znanstveni novak LUD da ide raditi za plaću od 5.000 kuna, dok u privredi u startu, kao pripravnik može dobiti bar 5-6.000 kuna, što se nakon pola godine do godinu dana sigurno penje na 7-8.000!“

Jer, pazite, ovdje pričamo o kalibru znanstvenog novaka – a to bi trebali biti best of the best.

A kad će na FERu dostići takvu plaću?

Javni je podatak pa mogu i podijeliti s vama – dakle, nakon deset godina na FERu, s doktoratom i u statusu „povjerenika predavanja“, stigao sam do 7.950 kn . Jes’ da, ali s troje djece prijavljeno na sebe – znači, osnovna plaća je nešto preko 7.000.

Za one koji će sad vikati kako to i nije tako loša plaća, imam samo jednu poruku – izmislite vremenski stroj pa se vratite u socijalizam . Danas stvari tako stoje i žalibože i jednog jedinog slovca dalje potrošenog na tu diskusiju.

Neki drugi će reći – „A jes’ ti Zvone budala, pa što radiš ti na tom FERu deset godina!?“ )))

Ma dobro, nije to cijela priča. Famozna „suradnja s privredom“ je nešto što je FERu oduvijek dobro išlo, tako da se već danas 50 % budžeta fakulteta samofinancira od prihoda raznih projekata. Ukratko, ko hoće, i zna raditi, može zaraditi sasvim pristojan dodatak na plaću, determiniran primarno količinom vremena koje čovjek želi posvetiti toj aktivnosti.

Kad se to tako posloži – MOŽE LI BITI BOLJE!!!

U nastavi se studentima prenose relevantna znanja iz IT industrije (bilo programiranje, bilo telekomunikacije, bilo sigurnost,, …), koja se istovremeno unovčuju kroz suradnju s privredom. Da ne bi sad mislili da je IT na FERu neki zlatni Eldorado, reći ću samo da, po mojim informacijama, energetičari još uvijek šišaju svih za tri koplja (heh, vjerojatno je HEP izdašna krava muzara .

Na prvi pogled, sve super, svi zadovoljni – win-win situacija.

Na drugi pogled – A GDJE JE TU ZNANOST!? I „znanstvena izvrsnost“?

Hmmm, pa sad … kako bih to rekao … ako ti je baš do prave, computer science, znanosti onda je vjerojatno Google najbolja destinacija . I može se to na FERu srediti – prof. Siniša Srbljić to fenomenalno radi i uspjesi njegovih novaka su na ovom blogu ostali neopjevani samo zbog moje lijenosti .

A bavljenje fundamentalnom IT znanošću na FERu?

E tu nastupa famozna trijada – nastava, znanost, biznis.

And something gotta give !!!

Iliti – ne može sve troje . Ako ćeš se baviti „ozbiljnom“ znanošću na području computer science onda treba zaroniti u teške teorijske dubine, koje na tržištu u Hrvatskoj nemaju ama baš nikakvu prođu (potencijalni startupi ili, daj bože, novi Google sigurno neće proizaći iz projekata financiranih od MZT-a, a i ti projekti su … heh, tema za poseban post .

Nije da se ne može ući u gornje ešalone znanstvene iT zajednice, daleko od toga! Ali, postizanje takve znanstvene izvrsnosti se često negativno reflektira na ostala dva člana Trijade. A kako se šoldi teško odreći, nastrada … nastava . Iako je to pomalo u skladu s famom o ludim-briljantnim znanstvenicima (sjećate se kako je to Russel Crowe u filmu „Briljantni um“ na prvom, i jedinom, satu svog predavanja to pojasnio studentima , ovdje se treba prisjetiti o čemu je u ovom postu u stvari riječ – o OBRAZOVANJU novih informatičkih kadrova!!!

S obzirom na potražnju za tim znanjima na tržištu i neadekvatnu osnovnu plaću, jasno je da su šoldi sigurno „in“ i to nas dovodi do znanstveno-pedagoške šizme!

Što je važnije za fakultet – dobar znanstvenik ili dobar nastavnik?

Odgovor Ministarstva znanosti i obrazovanja je u svakom pogledu nedvosmislen – bitna je JEDINO znanost! Uvjeti napredovanja su kristalno jasni i tamo se nastava ne spominje niti jednim jedinim slovom. Iako se naveliko priča o obaveznom anketiranju studenata o kvaliteti nastave (a ISVU to već ima ugrađeno kao feature) tu nemam ama baš nikakve nade u nekakva poboljšanja (da budem iskren prema svom FER-u, dekan se trudi i ima pomaka, ali … teško će to ići .

Stoga, s obzirom da je ljude koji su spremni (i sposobni!) cijelu Trijadu odrađivati na zadovoljavajući način prilično teško naći, bojim se da će se nestašica informatičkih stručnjaka u Hrvatskoj nastaviti. Čak dapače, procjenjujem da će biti sve gora i gora!

I, kako je ovo ipak blog, za sve one koji žele/planiraju krenuti putem znanstvenog novaka na FER-u, ovaj post ću završiti s nekoliko osobnih savjeta – što bi se reklo, „Path to success“:

Pravilo broj jedan – zajebi nastavu!!! To ti uopće nije bitno. Studenti su tu da slušaju i budu sretni i zadovoljni. Ukoliko u takvom pristupu budeš uspješan, studenti će vrlo brzo shvatiti kako stoje stvari pa te neće ni gnjaviti. U idealnom slučaju, limes broja studenata koji upisuju tvoj predmet treba težiti NULI.

Pravilo broj dva – znanost je važna!!! Poglavito famozni CC radovi. Oni su ti zakon. Nije do njih lako doći, ali slušaj ti mene. Prvo, moraš naći svoju nišu … specijalizirati se … i uroniti. Nije bitno je li to nešto iz sigurnosti IT sustava ili kriptografije, teorijske podloge i analize XYZ protokola, nešto iz teorijskih dubina operacijskih sustav, teorije automata ili programskih jezika ili možda nečeg desetog. Nije bitno ni to što to čime se baviš i nad čime se grbiš za kompjuterom nikog živog ne zanima, nikom živom u Hrvatskoj (a i šire) ne treba, niti će iz toga ikada izaći iti jedna čvrsta kuna koristi (dobro, papirna industrija će biti zadovoljna – tribati će isprintati te silne članke). Ništa to nije bitno – bitno je samo da se štanca. Ako baš ne ide, kažu da ima neki češki CC časopis sa, ajmo reći, nešto „labavijim“ normama recenziranja .

I za kraj, pravilo broj tri – moraš slušati šefa!!! I nadati se da ćeš izdržati dok i ti ne postaneš šef, a onda će svi slušati Tebe .

Eh, da je barem meni netko ovako nešto napisao prije deset godina … valjda ne bih danas bio 0 od 3 .

O objektnom dizajnu će se na ovom blogu još puno pričati, a za ovaj post je bitno da je to (i) naziv predmeta koji ću predavati u prvom semestru diplomskog (M.Sc.) dijela studija koji na FERu starta u mjesecu rujnu. Kako su mi se počeli javljati studenti s upitima „o čemu se tu radi“, a službena verzija opisa predmeta koja je nastala prije jedno tri godine kad se slagao curriculum za FER-2 studij (po Bolonji) je pomalo outdated (preciznije, u međuvremeno je značajno dorađena), mislim da nije zgorega malo detaljnije opisati teme koje će se obrađivati na predavanjima, kako će organizacijski sve to izgledati, a i što će se očekivati od studenata koji upišu predmet .

Pa, za početak o organizaciji.

Predmet nosi za izborne predmete standardnih 5 ECTS bodova, ima opterećenje od 45 sati predavanja (ie. 3 sata predavanja tjedno) i „klasičnu bolonjsku“ organizaciju, što se najbolje vidi i po načinu, odnosno kompoziciji bodovanja za završnu ocjenu:

- blicevi 10 %

- domaće zadaće 15% bodova

- međuispit 20%

- završni ispit: 35%

- izrada seminarskog rada: 20%.

Ili, kako se to službeno po FERu kaže: „Kontinuirana provjera znanja“ . Naravno, to će i dalje nažalost/vjerojatno značiti pet šest (7-8!?) „kampanjskih sprinteva“ za studente, gdje će neki trajati dan-dva, a neki i cijeli tjedan, ali to valjda tako mora biti .

A što će se na predmetu raditi/učiti ?

U jednu rečenicu – kako primjeniti/iskoristiti tehnike objektno (orijentiranog) dizajna s ciljem što efikasnijeg razvoja informacijskih sustava!

Naravno, ovakav opis je vrlo širok i potrebno ga je malo suziti i preciznije definirati jerbo na FERu već ima predmeta, čak bih rekao i podosta , koji su posvećeni „tehnikama za efikasniji razvoj informacijskih sustava“.

A specifičnost ovog predmeta, odnosno ono po čemu ga planiram napraviti ponešto različitim od postojećih, je sadržana u samom nazivu – OBJEKTNO oblikovanje. Ukratko bi se moglo reći – objects to the core.

Jer, ako ćemo pričati o načinima za savladavanje sve veće složenosti modernih softverskih sustava, što je u stvari vječiti izazov software developmenta, iz mog, sad već 20-godišnjeg iskustva s programiranjem proizlazi jedan nedvosmisleni zaključak – objektno-orijentirana paradigma is your best friend!

Apstrakcija i enkapsulacija u borbi sa složenošću softvera predstavljaju najjače (a često i jedine!) vojnike, i iako su u računarskoj znanosti oba principa otkrivena/identificirana poprilično davno (Parnasov princip „Information hidinga“ još tamo iz 70-tih!), tek je objektno-orijentirana paradigma apstrakciju i enkapsulaciju postavila kao „kamen temeljac“ razvoja softverskih sustava!

„Ma sve je to lipo Zvone, ali čuj, danas ti SVI programiraju po OOPu!?“

Da, ali ipak ne .

Jer, prepakiravanje proceduralnog programskog kôda u nekoliko klasa sa članskim varijablama i funkcijama NIJE OOP! Ili, da budem precizniji, takvim pristupom OOPu se neće dohvatiti puni potencijal koji objektno-orijentirani način razvoja softvera pruža!

Kako identificirati objekte (u stvari klase iz kojih se instanciraju), kako ih softverski modelirati i prilagodili „virtualnom svijetu“ objektnog modela, kako i na koji način ustanoviti kolaboraciju među tim objektim, kako ih uklopiti u arhitekturu cjelokupnog sustava … sve su to vrlo važna (da ne kažem krucijalna) pitanja koja daleko nadilaze „tehničke aspekte“ OOP-a (što je članska funkcija, što je članska varijabla, što je private/public, što je nasljeđivanje i slično …).

I to je područje objektnog dizajna kojim ćemo se baviti na ovom predmetu.

S obzirom da sâm objektni dizajn nije zatvorena (self-contained) tehnička disciplina, odnosno da egizstira primarno kao dio procesa razvoja softvera, na predavanjima će se određeno vrijeme posvetiti i stavljanju OO dizajna u kontekst tog procesa, s posebnim naglaskom na moderne tehnike agilnog razvoja softvera.

Početi ćemo s uvodnim predavanjem, s (radnim) nazivom „Software development is hard“, na kojem ćemo„urakljiti“ problem, odnosno identificirati faktore koji razvoj softvera čine teškim te raspraviti razloge koje OO paradigmu čine privlačnom.

Nakon toga ćemo u „pripremnom“ dijelu odraditi kratki (i ubrzani!) tehnički uvod u osnove OO programiranja, te vidjeti kako organizirati proces prikupljanja i analize zahtjeva (requirementsa) a da se taj proces prirodno uklopi u tehnike OO dizajna (use case is the keyword here!)

A po odrađivanju tog pripremnog dijela, ulećemo u bît predmeta – primjenu Domain-driven design tehnika za razvoj softvera. Da li je to tehnika, ili možda metodologija, ili „samo“ vještina je tema za detaljnu razradu, ali ono što je ključno je da je pri primjeni DDD-a fokus na što vjernijem preslikavanju domene problema (= ono što bi softver trebao riješiti) u objektni model koji će biti osnova za softversku realizaciju.

Ukoliko ćete primjetiti da tehnika „find the nouns“ za identificiranje objekata uz pripadno vjerno preslikavanje objekata (entiteta) iz realnog svijeta u svijet virtualnih objekata i nije baš pripametna , ja ću se potpuno složiti s vama i reći da su stvari ipak značajno kompliciranije.

Kako definirati i u softveru realizirati model domene koji će što vjernije reprezentirati problem space (s primarnim ciljem olakšavanja komunikacije stakeholder – developer), a da taj model bude u skladu sa zahtjevima postavljenim na softver (odnosno da je u svojoj realizaciji primarno posvećen zadovoljavanju zahtjeva korisnika, a ne „vjernosti preslikavanja“ realni->virtualni svijet) je THE problem kojem ćemo se posvetiti na ovom predmetu.

Da ne bi sve bilo ovako apstraktno, kroz cijeli semestar ćemo u skladu s naučenim konceptima razvijati jedan case study (a sličnog formata će biti i seminarski rad koji će studenti trebati odraditi), a kao dodati bonus (iako to nije nikakav „bonus“ već conditio sine qua non –o čemu imam već DVA parcijalna posta ) ćemo se pozabaviti i tehnikama Test Driven Developmenta koje se prirodno slažu s DDD-om.

U tu priču će se lijepo uklopiti i Model-View-Controller (MVC) pattern koji je prirodni (čak i nužni!) suputnik i DDD-a i TDD-a, a reći ćemo ponešto i o Objektno-Relacijskom Mapiranju (triba negdje i spremit te podatke, jel’ tako ) – ukratko: forget ADO.NET, (N)Hibernate rulez !

„Lipo, Zvone, lipo, a reci ti nama ima li kakvih preduvjeta za uspješno savladavanje svih tih tema?“ – sad će se sigurno kogod javiti.

Ima, jasno da ima – i osnovni preduvjet je određeno iskustvo programiranja! Ako niste do sada odradili projekt s bar par tisuća linija programskog kôda (u bilo kojem programskom jeziku) i ako niste „na svojoj koži“ osjetili ubode složenosti softvera, onda će ova priča biti uvelika apstraktna. Ako ćeš se penjati na Mount Everest, onda je logično bar malo vježbati na onoj penjačkoj stijeni, prije nego se uputiš u Nepal .

Dakle, nije sve izgubljeno, ali ukoliko ste u takvoj situaciji, morate biti spremni na „dodatni angažman“

Pa vi vidite ima li tu za vas što zanimljivo, a naravno, svi komentari i pitanja su dobrodošli.