Samouki programer vs. FERovac!?

U prethodnom postu sam načeo temu „što može raditi prvostupnik FERa“ (B.Sc. titula) nakon završenog trogodišnjeg studija.

„Službena“ verzija je (citiram članak iz Mreže) da se od prvostupnika može očekivati „dobro znanje o području koje je birao godinama na faksu.“ i da se „za prvostupnika smatra da može voditi manje projekte, manju skupinu ljudi ili biti asistent glavnom projektantu“.

U svom stavu na kraju posta sam bio nedvosmislen:

… oni ne samo da neće biti za „voditelje malih projekata“, već mnogi od njih neće spadati niti u kategoriju „kvalificirani programer“ !!!

A kao osnovni razlog za takvu situaciju sam identificirao – premalo praktičnog rada!

Jer, make no mistake about it, do statusa kvalitetnog programera se dolazi ISKLJUČIVO PRAKSOM !!! (a posebno je „nezgodno“ s ovom profesijom što zahtijeva kontinuiranu praksu – zbog reinventing-a barem svakih desetak godina!)

Ovdje se otvara i posebno pitanje – da li „voditelj projekta“ mora biti dobar programer? Tom pitanju ću se detaljnije posvetiti u jednom od sljedećih postova , ali ukoliko pričamo o vođenju projekata kako se o tome govori u „službenoj“ verziji kvalifikacija prvostupnika, onda vjerujem da je svakome jasno da je biti „kvalificirani programer“ OSNOVNI PREDUVJET za obavljanje takvog posla! Jer, ako ćemo pravo, „voditelj malog tima“ ili „pomoćnik glavnom projektanu“ (ovo je naravno, totalno zastarjela Waterfall spika ) se u engleskoj terminologiji kaže lead DEVELOPER ))).

A kakvi su po pitanju programerskih vještina FER-ovi bakalari (pardon, baccalareusi ?

Na to pitanje se može odgovoriti na dva načina. Jedna mogućnost je postaviti se u „apsolutističku“ (da ne kažem radikalnu poziciju i beskompromisno (pro)govoriti o tome kakve stvari jesu, kakve bi mogle biti, i, najvažnije, kakve bi TREBALE biti! A može se zauzeti i „opravdavajuću“ poziciju u kojoj će fokus biti na ono što je feasible (tzv. „umjetnost mogućeg“, gdje su Hrvati dali, a daju i dalje, značajne doprinose na svjetskoj razini – za čitalačke mazohiste, odličan uvod, iako poprilično težak za čitanje, u hrvatsku verziju maoizma i zrelog kardeljizma daje kolega ap s pollitika.com portala )

Ja ću se na poziciji „umjetnosti mogućeg“ ipak zadržati vrlo kratko. Što je sasvim u skladu s mojim „političkim alter egom“ a to je ionako klasika u svim ostalim medijskim osvrtima na tu temu. Dovoljno je reći da s te pozicije studenti FER-a mogu biti relativno zadovoljni obrazovanjem koje dobivaju (uzimajući, naravno, value for money mjeru – pogotovo zato što money u najvećem dijelu daje ministarstvo!)

A s apsolutističko/radikalne pozicije, treba biti iskren i reći da stvari na FERu baš i nisu optimalne! Kolege studenti su u komentarima na prethodni post bili 100% u sridu i ukratko se to može reći ovako:

Završeni student FER-a (novi B.Sc., a i stari dipl.ing.) je kvalificirani programer JEDINO u slučaju da se tijekom studija potrudio SAMOSTALNIM radom dosegnuti taj status!

A ukoliko je tijekom studija na FERu dotični student odradio „samo“ ono što se od njega tražilo da bi položio/prošao xy predmeta (čak i ukoliko ih je pri tome polagao s dobrim ocjenama!), tada od „kvalificiranog programera“ tu nema niti k

I to je tako i nikako drugačije .

Bar 30 (50!?) % studenata koji POLOŽE „osnovne“ programerske predmete na FERu – PIPI („Programiranje i programsko inženjerstvo“ – a u biti programiranje u C-u ) i ASP („Algoritmi i strukture podataka“) – efektivno NE ZNA PROGRAMIRATI! Jest, ima tu na prvoj godini podosta i budućih energetičara, inženjera (tele)komunikacija, automatičara i elektroničara, ali podosta takvih završi i na računarski orijentiranim smjerovima!

„Pa kako su onda položili te predmete!!!“ – sad će vikati „idealisti“ !

A lipo – ne moš’ njih 75 % bacit’ na ispitu ! Nije „pedagoški“, i uostalom, kakav si ti to onda profesor .

Tu je važno i pitanje kako uopće provjeriti nečije programerske vještine!? Pismeni ispit (dobro, 2 međuispita i završni ispit s četiri-pet zadataka koji se rješavaju na papiru svakako daje nekakav uvid u programersko znanje studenta koji ga rješava, ali da bi slika bila potpuna, nužno je evaluirati i sposobnost praktične primjene tog znanja, a tu bi, bojim se, za FER rezultati bili porazni .

Jer, čak i ukoliko student na ASPu recimo zna na pismenom ispitu riješiti jednostavan problem s binarnim stablima, staviti ga pred kompjuter i reći mu „give me running program“ u velikoj većini slučajeva će završiti fijaskom .

Nekada smo imali Laboratorijske vježbe, gdje su studenti pod nadzorom asistenata barem malo dolazili u doticaj s praktičnim radom, ali Bolonja je, nažalost, labose poslala u ropotarnicu povijesti … Ne da su ti labosi bili nešto perfektno, odnosno rješenje svih problema o kojima pričam, daleko od toga, ali su bar prisiljavali studente na nešto praktičnog rada.

Sada imamo automatizirano ocjenjivanje domaćih zadaća koje studenti uploadaju na website i … kako da to kažem, piracy is rampant (a za ovo se nadam uskoro imati i „znanstvenu“ podlogu). I tako brucoši polože PIPI i ASP a da nikad nisu niti upalili neki C kompajler (a koliko je takvih u postotku, e procjenu tog broja bih volio čuti od kolega u komentarima ). Kad se tako počne, ni nastavak ne može biti puno bolji.

A di je tu samouki programer iz naslova ? I kakve to veze ima s njim?

E pa ima, jer nedavno sam se našao u diskusiji s jednim kolegom koji je vehementno tvrdio da bi na poziciju programera/developera u svojoj firmi (mali developerski shop) uvijek PRIJE uzeo samoukog programera, nego nekog FER-ovca!!!

Hmmm …

Pitanje za žestoku diskusiju – koja se može presjeći u korijenu – treba uzeti onoga ko bolje zna raditi taj posao! Iliti, ko „više zna“. I gotova priča (btw. moj šef, inače dekan FER-a, je na to pitanje u spomenutom intervjuu u Mreži odgovorio otprilike isto – naravno, u puno ljepšem „pakiranju“). Ali pokušati uspostaviti bilo kakvu generalizaciju u ovom slučaju nužno vodi u flame-war i stoga ćemo to preskočiti.

Ipak, all is no lost u ovoj diskusiji jer pitanje se može postaviti i na drugačiji način! Ajmo probati ovako:

Ukoliko treba birati između B.Sc. inženjera FER-a, i samoukog programera koji je otprilike istu količinu vremena posvetio poboljšavanju svoje programerske vještine kroz praktični rad, koga uzeti ?

Heh … ni tu odgovor nije jednoznačan jer ima različitih FERovaca . Ali, ono što jest sigurno je da FER-ovac (ponovno, ukoliko pričamo o prosjeku!) po „momentalnoj iskoristivosti“ nije ni blizu samoukom programeru!

I to i ne može biti nikako drugačije .

Jer u tri godine koje je student FER-a potrošio na udaranje temelja svom inženjerskom obrazovanju naš samouki programer se mogao posvetiti glancanju svojih koderskih vještina i istraživanju C++a, Jave, PHP-a, AJAX-a, Railsa i svih ostalih hot/in tehnologija. Uz „gaženje“ matematikom, fizikom, energetikom (pa i elektronikom!) i ostalim stvarima koje, da budemo iskreni, sa Computer Science imaju malo ili nikako veze (naravno, ovo za matematiku ne vrijedi!), student FER-a je nužno in disadvantage!

„A jel ti to Zvone kažeš da bi svakome bilo pametnije okaniti se FER-a, uzeti par dobrih knjiga iz programiranja (ili ih naći na internetu) i SAM naučiti programirati?“

NOOOOOOOOOOOO

Da pojasnim stvar iz osobne perspektive – ja sam 90 % onoga što o kompjuterima znam, naučio sam . A kad kažem sam, onda pod time mislim ono što „naučiti nešto sam“ doista i znači – bez ičije pomoći, bez mentora, bez predavanja samo uz (često šturu) literaturu …

Gfa Basic (’90-te), pa C (’92), pa C++ (’95), pa Visual Basic (’99), pa C# (’02) … dva jezika koji ne spadaju u kategoriju „learned by myself“ su BASIC (’88) koji sam naučio na tečaju u Omladinskom domu u Zadru te FORTRAN (’94) koji je bio standard na predmetu „Programiranje“ na prvoj godini FER-a.

Ako ćete ovdje primjetiti da sam u usvajanju programskih jezika malo „usporio“ u zadnje vrijeme, i da bi bilo vrijeme za nove izazove – jest, u pravu ste – ali se već godinu dana odlučujem hoće li to biti Ruby, Python, JavaScript ili F# (a i PHP me nekako pinga u zadnje vrijeme .

Dakle, može li se sam naučiti programirati ?

Apsolutno da! Uostalom, eno vam primjer Billa Gatesa .

Ali, ali, ali … Dvije stvari se ne smiju zanemariti! Prvo, ja osobno ne poznam puno ljudi koji vezano uz kompjutere imaju isti drajv kao i ja (je, ne znam puno ljudi, vjerojatno je u tome problem ). A da bi sve to naučili sami, treba vam drajva, ooo, itekako treba .

A drugo, onih 10 % znanja koje sam stekao na FERu NIJE ZANEMARIVO !!!

Daleko od toga! I tu dolazimo do jedne od ključnih komponenti razlike između samoukog programera i FER-ovca: FERovac ima širinu! Jer čak i ukoliko pričamo o prosječnom studentu FERa, znači onom koji nije dušom i srcem vezan za kompjutere već je više onako za „odraditi posao i dobiti diplomu pa onda što bude“, ta širina će prije ili kasnije biti od koristi.

Osnove UNIX-a (što se uči na Operacijskim sustavima), baze podataka, računarska grafika, osnove rada mreža, … sve to vješt programer treba znati. A najefikasniji način za sve to savladati je naučiti to na FERu (ok, priznam, ovo bi se moglo/trebalo kvalificirati, ali hej, pa moram vam baciti pokoju kost .

Važno je dodati da diploma FERa svjedoči i o određenom stupnju sposobnosti, marljivosti i upornosti (iako se nedostatak bilo koje od te tri vrline može nadoknaditi značajnijim angažmanom u druge dvije , a i usvajanje famoznog „inženjerskog pristupa“ nije za zanemariti (evo još jedne koske .

Onda, kako ćemo razriješiti fajt između samoukog programera i FERovca?

Standardno … It all depends

Ukoliko naiđete na FERovca s odličnim ocjenama, a koji se tijekom studija nije samo „zabio u knjigu“ već je stečeno znanje nadopunjavao samostalnom primjenom u praksi (pa čak i ako je bilo „samo“ za svoj gušt, kao što najčešće i jest), u rukama vam je dobitni listić na lotu i takvoga potencijalnog zaposlenika nikako ne smijeti propustiti!

Ukoliko se pak radi o studentu FERa koji je „samo“ korektno odradio svoje obaveze na fakultetu, onda je priča malo drugačija i samouki programeri postaju kompetitivni. Naravno, ovdje je bitno i o kakvom se točno poslu radi, ali recimo to ovako: prosječnom završenom studentu FER-a, u situaciji kad se traži standardni developer (recimo, za web aplikacije), činjenica da ima diplomu FERa, ne predstavlja odlučujuću prednost i netko ko već ima tri-četiri godine iskustva rada u praksi s konkretnom/traženom tehnologijom je sasvim kompetitivan, dapače čak i više od toga .

Ovdje ima i jedan „tamni“ aspekt priče s današnjim studentima FER-a – niko ne bi šporkava ruke programiranjem! Svi bi odma bili neki voditelji, menadžeri i slične điđe miđe, uz plaću od 10.000 kuna, službeni auto, a i tajnicu, nek’ se nađe . Ali, to je tema za poseban post…

Za zaključak ove priče je dovoljno reći da osobno poznajem developere koji nikada nisu završili fakultet (većina ih je probala pa nisu uspjeli, a neki nisu čak ni probali!) a ipak su VRHUNSKI programeri

Ukratko, nema jednostavnih rješenja – jedini spas vam je dobar candidate screening process …