Malo o prethodnom postu …

Dok se priprema novi post o ulozi testiranja u razvoju softvera, bio bi red da se osvrnem i na komentare na prethodni. Jer, desetak zanimljivih komentara svakako zaslužuje osvrt, a kako je blog u smislu komunikacije dvosmjeran, mišljenja sam da je dobro „paziti i maziti“ kolege blogere koji se potrude sudjelovati u njenom inbound smjeru .

MasterMind (prvi komentator na ovom blogu !) je u svojim komentarima bila opširna i otvorila vrlo zanimljivu temu – osnovno informatičko obrazovanje! Kako djecu uvesti u čari programiranja je poprilično zanimljivo i važno pitanje. Koje će definitivno dobiti svoj post, a do tada možete (kao i ja) probati malo guglati (npr. „teaching kids programming“ mi je bio dobar starting point!). Jest da sinčina tek treba navršiti 5 godina, ali triba biti spreman (naravno, ako sinčina bude imati volje, a početni znaci su i više nego pozitivni – iako je za sada kompjuter = igra Formula One – vjerojatno zato što imamo i force-feedback volan ).

Druga stvar na koju se osvrće MasterMind je posvemašnja neadekvatnost naših „učitelja“ informatike u osnovnim školama. I BITI ĆE SAMO GORE, ako se obrazovni framework radikalno ne popravi! Ali, to je tema za samostalan post koju će odraditi Zvone Radikalni .

Javio se i BivšiStudent koji je ukazao na problem nekvalitetnog managementa IT projekata. I komentar mogu ocijeniti kao – U SRIDU MAJSTORE ! Kronični nedostatak mid-level menadžera u IT industriji je jedan od glavnih razloga zbog kojih IT industrija u Hrvatskoj ne može razviti puni potencijal (kako ja doživljavam tu poziciju, radi se o voditeljima odjela/projekata/timova – znači ljudi na razmeđu čisto tehničkog IT dijela i višeg managementa koji je, jel’te čisto menadžerski – a možda bi to u stvari bio low-level management!?). Što reći, nego da će i problem vođenja softverskih projekata također uskoro dobiti svoj zaseban post. I BivšiStudent je na pravom tragu kad spominje tehnike agilnog programiranja .

CikaVelja je također bio opširan u svom komentaru, a sukus je:

ti se zahtjevi ne mogu predvidjeti, ali se može predvidjeti njihovo postojanje. I besmisleno je analizirati kakvi bi mogli biti (ako su predvidivi treba ih odmah i ukalkulirati), pa projekt treba napraviti tako da teži idealnom a realizirati ga najbolje moguće u danim okolnostima – što znači da je glavna stvar odredti što je realizirani projekt a što nije.

Iliti, od changing requirementsa se NE MOŽE pobjeći .

Upravo tako Veljko!

Comrade from the trenches (ali i „ideološki protivnik“ borgman se također javio. Dobrodošao!

A za kraj, i malo šuga, se javio puzz koji je sebi dao truda i napisao kratki osvrt na moj post. U kojem iznosi tezu da je naslov posta pomalo promašen jer „Zašto IT projekti kiksaju“ nije jedinstveno pitanje.

I puzz je apsolutno u pravu .

IT projekti mogu kiksati na sto različitih načina, i kao što puzz točno ukazuje, različite vrste softvera imaju i različite glavne faktore rizika. Ali, namjera prethodnog posta nije bila klasificirati SVE moguće razloge kiksanja IT projekata. Namjera je bila osvrnuti se ponajprije na metodološke probleme u razvoju softvera! Ne tehničke (je, IT projekti kiksaju zbog tehnologije), ne financijske (je, nedostatak šoldi ultimativno vodi u kiks), ne motivacijske (je, odlazak lead developera eksponencijalno povećava šanse za kiks), a ne ni human-resources-related (je, ako imaš loše developere, crno ti se piše).

Sve su to mogući razlozi/uzroci kiksanja IT projekata, ali, kao što rekoh, ta pitanja nisu bila u mom fokusu. Daleko od toga da su ona nevažna, ali that was not the point here! Jest da sam mogao i staviti malo bolji/precizniji (i duži!) naslov pa da sve u startu bude jasno, ali u terminima standardne blogovske navlakuše, mislim da i nisam previše zgriješio