Comments on: Zašto IT projekti (pre)često kiksaju?

Od: igor

igor — Sat, 14 Jun 2008 22:43:34 +0000

Uh. Kako je to dobro rečeno – projekti ne uspjevaju jer su teški. Nevjerojatno kako jednostavno, a tako istinito. Nema tu velike filozofije. Napraviti nešto veliko iznimno je teško. I točka.

Od: puzz

puzz — Sat, 14 Jun 2008 06:42:56 +0000

OK Zvone, počeo si s ambicioznim pitanjem Ali, to je pitanje koje nema odgovora jednostavno zato što je krivo postavljeno.

(Evo i duže verzije odgovora

Od: borgman

borgman — Tue, 10 Jun 2008 08:48:51 +0000

Ovo je dooobro Sjetio si me na mog Commodorea +4 koji nije bio ni za što drugo nego za strojni kod i basic
A što se tiče razvoja softwarea, ja se za sada ipak postavljam kao naručitelj… i valjda programeri s kojima radim imaju najmanje problema… rijetko kada im dajem “genijalne ideje”
Ima tu i dobrih komentara. Kod dugotrajnih projekata se jako teško fokusirati na bit. Razvodni se taj fokus, jer ako nemaš sistemca sa vizijom, onda se kao kod slučajnog sađenja trave stvori cijela šuma, a svaka vlat ode na svoju stranu.
I klinci… Mastermind… pa zar još netko koristi Blender ))))))))) Mogu se pohvaliti čak i da sam bio godinama betatester, pa i osvojio nekoliko knjigica glavnog genijalca koji stoji iza tog projekta )))
Zvone…eto ti jedan savršen primjer, Blender. Nastao kao Linuxovo dijete. Pa kupljen od korporacije, a glavni programer kada je vidio dokle je to dovelo (i koliko je teško ratovati sa gomilom običnih plaćenika (programera) bez duše)… ponovno očistio kod, i osnovao nekakvu zakladu za razvoj
Ovaj blogec je bookmarkiran

Od: CikaVelja

CikaVelja — Sun, 08 Jun 2008 09:48:48 +0000

Eeeeee moj Zvone…

Ima jedna stvar a to je da projekt kojeg se programira manje od 2,3 ili 5 godina jednostavno nije dovoljno izazovan I tkogod da se uhvati takvog projekta, vrlo brzo će ustanoviti da “nije u šoldima sve”, nego je pitanje toga da svi koji na tome rade imaju ideju što bi na kraju trebalo ispasti – ako ne vide trebaju imati povjerenja u ostale.

A kad se i prihvatiš takvog posla, ono što je najvažnije jest da on bude u “containable steps” – tkogod da je naručitelj/financijer ili štogod treba biti svjestan da izmjene može raditi u točno određenim trenucima tokom razvoja, a tkogod da vodi taj projekt mora predvidjeti dovoljno (najmanje duplo više nego što korisnik na početku traži) takvih trenutaka.

Umjesto garaže dat ću ti drugi primjer – radiš keramičku vazu i na početku imaš jaaaaaako rijetku glinu. I ako i naručitelj u nekom trenutku dođe sa (načelno potpuno razumnom tvrdnjom) da “vaza mu treba za to da drži vodu a on sad eto ima viška” jasno je da će doljevanje te vode u tu glinu upropastiti cijeli projekt. Ali projekt će isto tako propasti ako se vaza nastavi raditi po starom, sa oslikavanjem, patinom i prekrasnom filigranskom drškom sa strane – jer ipak voda curi i ako vaza stigne prekasno nikome neće trebati.

Da se vratim – ti se zahtjevi ne mogu predvidjeti, ali se može predvidjeti njihovo postojanje. I besmisleno je analizirati kakvi bi mogli biti (ako su predvidivi treba ih odmah i ukalkulirati), pa projekt treba napraviti tako da teži idealnom a realizirati ga najbolje moguće u danim okolnostima – što znači da je glavna stvar odredti što je realizirani projekt a što nije.

Od: BivsiStudent

BivsiStudent — Sat, 07 Jun 2008 20:22:14 +0000

Pa eto, makar ste se “poštenog” posla uhvatili. Eeeeeeee, profesore, svaka čast . Ma ima po meni i druga strana medalje zašto propadaju IT projekti. Razlog je često u menagementu (“Piscis primum a capita foctat”). Pa dosta ljudi ne shvaća da je menadžment postao zapravo svojevrstna znanost ovih dana i nikako da se ljudi prihvate ozbiljnije toga kod IT projekata. Uzmite cijenjeni FER tu za prvi primjer… Treba uvijek postojati neka osoba s vizijom i tu viziju treba gurati do kraja, a ne lako ćemo… (bolest od koje najviše pate programeri, koji i sami često podcjenjuju složenost projekta). Ja bih osobno ocijenio to kao jedan od glavnih krivaca propadanja. Okrivio bi još i “zastarjele” tehnike programiranja i definitivno osvijetlio obraz tehnikama agilnog programiranja koje dokazano pale kod takvih dinamičnih situacija kao što je softver po narudžbi.

Od: MasterMind

MasterMind — Sat, 07 Jun 2008 15:16:28 +0000

Moram još, sad na temu tvoje teme
Imala sam čast i sreću upoznati jednog predivnog, genijalnog programera koji nam je radio CSH software imajući samo opću sliku što bi taj trebao izvršavati. Sve detalje niti naručitelj niti involvirani budući korisnici nisu znali, ali stvar je trebalo napraviti i dorađivati u hodu. Apsolutno svaki “nemogući” zahtjev taj je čovjek naknadno odradio, a samo s naše strane bilo je barem 10 “genijalnih” ideja. Ja se tom tipu iskreno i duboko divim (i zavidim mu na čeličnim živcima)!

Od: MasterMind

MasterMind — Sat, 07 Jun 2008 15:06:10 +0000

I je na fakultativnom nivou, sam početak u 5. osnovne. Uglavnom se to gradivo zbrlja, umjesto toga igraju igrice (moje informacije iz “konkretne” ruke).
Klinka i ja smo gledale HNOS programe unaprijed i zaključile da je sad u 4. (bez školske informatike) najmanje na nivou 7. razreda. S druge strane, kad gledaš čemu jahati isključivo na korisničkim programima (čitaj Microsoft), što to zapravo znači … Recimo, imaju u 6. montiranje video sadržaja u Movie Makeru (to je bila neka spika prepucavanja sa starijim klincima kako se nešto napravi i hint za “istraživanje”). Jbg, klinka sad koristi Uleadov daleko složeniji software, taj mali pomoćni programčić nismo pošteno niti otvarale. Dalje: radi svoje projekte za koje su uobičajeni plakati u Powerpointu. Ali doslovno sama, tražeći sadržaje na netu, filtrirajući ih i sklapajući u novu cjelinu. Ja sam na žalost morala intervenirati jer učiteljica ne vjeruje da nisam radila ja nego dijete i dalje inzistira na hameru i ljepilu. Nema veze kaj klinka ima stick oko vrata, mobilni software i zna se uštekati i pokrenuti bilo gdje – uz to zna i o čemu priča. Zabavlja ju to i jednostavno zna. A učiteljica je potpuno informatički nepismena.
S druge strane – pokušala sam joj objasniti da “razgovarajući” s računalom pomoću Basica možeš postići da po ekranu gmiže zmija ))) i to joj je, naravno, totalno lame i kaj bi s tim kad postoji Blender i 3D!
Stvarno me zaintrigiralo to pitanje tko koga, kada i kako nečemu (čemu?) treba poučavati, osobito na tako dinamičnom području.
E da, još jedan kuriozitet: djetešce nervira software na hrvatskom (imam to na jednom računalu – zabunom). Ako nešto ne razumije, provjeri na netu u rječniku ako nisam dostupnija ja – i onako je stalno online! Dvostruka korist, ali ne smijem glasno rogoboriti protiv hrvatskog nam materinjega posvuda ))))))

Od: Zvonimir Vanjak

Zvonimir Vanjak — Sat, 07 Jun 2008 12:59:03 +0000

@loodin – thx. popravljeno.

Od: loodin

loodin — Sat, 07 Jun 2008 12:54:24 +0000

mislim da nedostaje link

Od: Zvonimir Vanjak

Zvonimir Vanjak — Sat, 07 Jun 2008 12:08:35 +0000

Željezo se kuje dok je vruće , tako da je moj stav da nikad nije PRERANO za početi učiti programirati.

Ali, u toj dobi isključivo na FAKULTATIVNOM nivou!

A informatička pismenost (znači, znanje KORIŠENJA računala) je za današnje generacije obavezna i skoro da bih rekao da će im biti od veće koristi od matematike . Ipak, skeptičan sam koliko se to može “naučiti” u školi s obzirom da ima osnovaca koji o korištenju računala znaju debelo više od svojih profesora .

Inače, BASIC kao prvi jezik uopće nije loš izbor .